Dosadašnje spoznaje

Venski ulkusi na nogama su čest tip rana na nogama. Mogu uzrokovati bol, stres, društvenu izolaciju i depresiju. Venskim ulkusima treba otprilike 12 tjedana da zacijele, a najbolji i prvi način liječenja je kompresija zavojima. Kako bi se poboljšao proces cijeljenja smatra se da odstranjivanje mrtvog ili umirućeg tkiva (engl. debridement; debridman) s površine rane može ubrzati cijeljenje. Šest različitih metoda se može koristiti kako bi napravili debridman: korištenje instrumenta kao što je skalpel (s ili bez anestezije - kirurški debridmani oštar debridman), korištenje tekućine za ispiranje i zavoja (mehanički debridman), korištenje enzima koji razgrađuju zahvaćeno tkivo (enzimski debridman), korištenje vlažnih obloga ili prirodnih tvari, ili oboje, kako bi se unaprijedio proces cijeljenja rane (autolitički debridman) ili korišenje crva (biokirurški debridman).

Ciljevi

U ovom Cochrane sustavnom pregledu istraživači su procijenili dokaze iz medicinskih istraživanja kako bi odredili koliko su učinkovite različite metode debridmana. Također je cilj bio procijeniti kakav efekt, ako ikakav, ima debridman na cijeljenje venskih ulkusa te nadmašuje li bilo koja metoda debridmana ne izvođenje debridmana kada se radi o cijeljenju rane.

Metode pretraživanja

Pretražen je velik broj elektroničkih baza podataka i sažetaka s konferencija zaključno s 10. veljače 2015. godine. Uključene su studije neovisno o tome kojim su jezikom napisane, koje su uključivale muškarce i žene, neovisno o godinama, mjestu zbrinjavanja te državi. Uključene su studije objavljene bilo kada. Autori sustavnog pregleda bili su zainteresirani samo za visoko-kvalitetne studije, te su stoga analizu ograničili na nasumična kontrolirana istraživanja (u kojima su ispitanici nasumično razvrstani u skupine koje uzimaju različite terapije koje su ispitivane). Svi ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju morali su imati venske ulkuse s mrtvim tkivom (mrtvom kožom) u rani.

Rezultati

Uključeno je 10 studija s ukupno 715 ispitanika. Te su studije provedene u različitim državama i ustanovama. Prosjek godina ispitanika bio je 68 godina i bilo je uključeno više žena nego muškaraca. Većina studija su bile male te je pola studija imalo manje od 67 ispitanika. U istraživanjima je ispitan niz metoda debridmana, uključujući: autolitičke metode, kao što su neljepljivi zavoji; vrlo male kuglice; zavoji od bioceluloze; med; gelovi; gaze i metode koje koriste enzime. Najviše studija ispitalo je autolitičke metode debridmana. Nisu pronađene studije koje bi ispitale kiruršku, oštru i mehaničku metodu debridmana niti studije koje bi uspoređivale debridman i ne izvođenje debridmana.

Nije bilo moguće zaključiti da li je ijedna ispitana metoda imala bolji učinak od ostalih. Bilo je dokaza da su sasušeni ulkusi, gdje je više od 50% mrtvog tkiva odstranjeno poslije 4 tjedna, imali veću vjerojatnost cijeljenja za 12 tjedana; i nekih dokaza da je debridman ulkusa medom za razliku od hidrogela češće doveo do zacjeljivanja ulkusa za 12 tjedana. Ostaje sporno da li je sam debridman ili određena metoda debridmana korisna u liječenju venskih ulkusa.

Pošto su studije bile male i većina je kratko trajala, kvaliteta dokaza je bila niska. Između studija bilo je razlike u količini mrtvog tkiva u ulkusu na početku istraživanja, u režimima liječenja, trajanju liječenja i metodama korištenima za procjenu korisnosti debridmana. U 6 istraživanja ljudi koji su procjenjivali ulkuse bili su svjesni metode liječenja pojedinog pacijenta što je moglo utjecati na njihovu nepristranost pri evaluaciji. Pet studija nije prikazalo informacije o svim rezultatima (ishodima) prikupljenim u tim istraživanjima. Taj nedostatak informacija o važnim korisnim učincima ili štetama metoda debridmana koje su procjenjene znači da te studije imaju visok rizik od pristranosti i davanja nepouzdanih rezultata. Samo dvije studije prikazale su podatke o nuspojavama zbog samog liječenja; nuspojave su uključivale maceraciju (ili vlaženje) kože oko ulkusa, infekcije i upalu kože.