Može li elektrokoagulacija (električna struja visoke frekvencije), primijenjena lokalno, uništiti rak koji se proširio na jetru?

Uvod

Kada se rak širi na druga mjesta u tijelu, jetra je jedno od najčešćih mjesta širenja. Osim raka jetre (primarnog ili izvornog raka jetre), jetrene metastaze (novi tumori koji se razvijaju u dijelovima tijela dalje od izvornog tumora) raka debelog crijeva su najčešći tumori koji zahvaćaju jetru. Više od polovice ljudi čiji se rak proširio na jetru premine od komplikacija. Metastaze u jetri mogu biti uništene korištenjem nekoliko različitih metoda, a jedna od njih je elektrokoagulacija dijatermijom. Ova metoda zahtijeva postavljanje posebne elektrode u ili blizu mjesta tumora. Elektroda se koristi za prijenos električne struje visoke frekvencije, koja stvara visoke temperature. To uzrokuje koagulaciju ili zgrušavanje bjelančevina unutar tkiva, te ga tako uništava. Elektroda se postavi nakon što se trbuh otvori laparotomijom (otvorena operacija) ili laparoskopijom (operacija kroz mali rez).

Metode

Pretražena su randomizirana klinička istraživanja koja su procjenjivala učinak dijatermijske elektrokoagulacije, primijenjene samostalno ili s drugom intervencijom, u usporedbi s nikakvom intervencijom ili bilo kojim drugim liječenjem, kod ljudi s rakom bilo koje lokacije koji se proširio u jetru. Promatran je učinak elektrokoagulacije na rizik od smrti, kvalitetu života, štetne događaje (neželjene učinke uzrokovane intervencijom), vrijeme do smrti, neuspjeh uklanjanja metastaza ili povrat jetrenih metastaza, vrijeme do progresije jetrenih metastaza, te tumorski odgovor.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 6. listopada 2020. godine. Pronađeno je samo jedno randomizirano kliničko istraživanje. Istraživanje je nasumično rasporedilo ispitanike u četiri intervencijske skupine: sama elektrokoagulacija (uporaba dijatermije), elektrokoagulacija uz dimetil sulfoksid, elektrokoagulacija uz alopurinol, naspram kontrolne skupine koja je samo primila otopinu alopurinola na usta. Liječenje je započeto petog dana nakon kirurškog uklanjanja sigmoidnog debelog crijeva (zadnjeg odsječka crijeva), a ispitanici su praćeni kroz pet godina. Istraživanje je uključivalo 306 ispitanika, ali podaci su prikupljeni o samo 223 ispitanika.

Ključni rezultati

Na temelju jednog randomiziranog istraživanja s visokim rizikom pristranosti i malo ispitanika, nedovoljni su dokazi za utvrditi radi li sama elektrokoagulacija dijatermijom, u usporedbi s otopinom alopurinola (kontrola), razliku u riziku od smrti i postoperativnoj smrti za osobe s jetrenim metastazama raka debelog crijeva. Elektrokoagulacija u kombinaciji s alopurinolom ili dimetil sulfoksidom može blago smanjiti rizik smrti u usporedbi s kontrolnom intervencijom, ali dokazi su također nedovoljni i nepouzdani. Vrlo je nesigurno postoji li razlika u postoperativnoj smrti između skupina s elektrokoagulacijom s alopurinolom ili dimetil sulfoksidom, u odnosu na kontrolnu skupinu. Podaci o drugim neželjenim događajima i komplikacijama, povratu jetrenih metastaza, vremenu do progresije jetrenih metastaza, tumorskom odgovoru te kvaliteti života vezanoj za zdravlje su nedostajali ili su bili nedovoljni za analize.

Kvaliteta dokaza

Procijenjeno je da su dokazi od niske do vrlo niske sigurnosti jer istraživanje nije adekvatno provedeno, što ga svrstava u visoki rizik pristranosti za pouzdanost dobivenih podataka. Istraživanje je uključilo relativno mali broj ispitanika i opisalo je ukupno samo nekoliko klinički važnih događaja. Opisani rezultati su nedovoljni jer je prijavljeno samo nekoliko ishoda koji su od interesa ljudima s jetrenim metastazama i njihovim liječnicima.

Elektrokoagulacija dijatermijom se više ne koristi na način kako je opisano u tom istraživanju, jer je zamijenjena drugim tehnikama. To može biti razlog nedostatka daljnjih istraživanja o toj tehnici.