Pitanje sustavnog pregleda

Trenutna metoda dijagnosticiranja raka usne šupljine uključuje kirurško uklanjanje komada zahvaćenog tkiva koje se šalje u laboratorij na histološki pregled pomoću mikroskopa (biopsija tkiva pomoću skalpela). To je za pacijente bolno i uključuje čekanje rezultata. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je ispitati točnost triju dijagnostičkih testova koji su manje invazivni i koji daju brže rezultate.

Dosadašnje spoznaje

Rak usne šupljine (karcinom pločastih stanica) se često pojavljuje nakon stanja koje se naziva PMD (potencijalno zloćudni poremećaj), a koje ponekad može napredovati do raka. Ako su bolesti kao što su karcinom usne šupljine ili PMD prepoznaju dovoljno rano, prognoza pacijenata može se značajno poboljšani.

Značajke studija

Dokazi na kojima se temelji ovaj sustavni pregled literature temelje se na studijama objavljenim do 30. travnja 2013. Uključena je četrdeset i jedna studija koja obuhvaća 4.002 sudionika; one su bile objavljene između 1980. i 2012. godine. Svaki sudionik podvrgnut je jednom od triju dijagnostičkih testova za rak usne šupljine odnosno PMD, kao i standardnoj dijagnostičkoj metodi kirurškoj biopsiji. Usporedbom rezultata, istraživači su mogli procijeniti točnost svakog testa u odnosu na kiruršku biopsiju.

Procijenjena su tri dijagnostička testa.

1. Vitalna boja – tekućina koja se može koristiti za ispiranje usta ili primijeniti izravno na sumnjivom području usta. Smatra se da područje koje se oboji plavo nakon ispiranja vodom ima visoku vjerojatnost da je rak usne šupljine ili PMD.

2. Oralna citologija – umjesto da se za rezanje dijela sumnjivog područja rabi skalpel, koristi se četka za uklanjanje stanica, koje se šalju u laboratorij za ispitivanje pod mikroskopom.

3. Detekcija svjetlom – u usta se usmjeri posebna svjetlost za koju se vjeruje da bi mogla razlikovati karcinomska područja od zdravih.

Nisu pronađene studije koje su ispitale točnost testova krvi ili sline.

Ključni rezultati

Udio osoba s karcinomom usne šupljine ili PMD kod kojih je dijagnoza postavljena putem kirurške biopsije razlikovao se u uključenim studijama. Korištena je srednja vrijednost za uključene studije za prikaz zaključka za različite testove. Lažno negativan rezultat znači da će ljudi koji doista imaju rak usne šupljine ili PMD biti dijagnosticirani kao zdravi, i možda će se ispravna dijagnoza postaviti tek poslije, kada će to stanje biti teško uspješno liječiti. Lažno pozitivan rezultat značio da su ljudi koji zapravo nisu imali PMD ili rak usne šupljine dijagnosticirani kao pozitivni i stoga će se nepotrebno podvrći invazivnom liječenju.

Kad je vitalna boja korištena za dijagnozu karcinoma usne šupljine ili PMD na uzorku od 1000 ljudi (od kojih 500 doista imaju karcinom ili PMD), stanje će biti neotkriveno u 80 ljudi (lažno negativan rezultat) i 150 zdravih ljudi koji ta stanja nemaju će dobiti dijagnozu tih stanja (lažno pozitivni rezultat). Kada se rabi citologija, poremećaj koji postoji neće se otkriti u 45 ljudi, a 45 zdravih ljudi će dobiti dijagnozu bolesti koju nemaju. Ako se koristi metoda otkrivanja detekcijskim svjetlom, postojeći poremećaj neće se dijagnosticirati u 45 ljudi, a 210 će imati lažno pozitivan test.

Dakle, u smislu točnog postavljanja dijagnoze citologija je najtočnija od tri testa.

Kvaliteta dokaza

Bilo je nedostataka u mnogim studijama, što znači da imaju visok rizik od pristranosti pa zato ključne rezultate treba tumačiti s oprezom. Glavni problem bio je način na koji su odabrani sudionici istraživanja. Kada se odabiru pacijenti s iznimno visokim ili niskim rizikom od raka usne šupljine onda to može utjecati na rezultate istraživanja. Osim toga, pronađene su i studije u kojima rezultati standardne dijagnostičke metode ('indeksni test") nisu prikazani, a razlozi za to nisu navedeni.

Zaključak

Niti jedan od testova ocijenjenih u ovom Cochrane sustavnom pregledu koji su nadopuna vizualnim pregledima ne može se preporučiti kao zamjena za trenutni zlatni standard biopsije i histološke procjene.