Dosadašnje spoznaje - što je kronični giht i što su urikozurični lijekovi?

Kronični giht je vrsta upale zglobova (artritis) uzrokovan visokim koncentracija mokraćne kiseline (urična kiselina) u krvi koja stvara kristale u zglobovima i opetovane događaje akutnog gihta. Liječenje smanjuje pojavnost akutnog gihta.

Urikozurični lijekovi smanjuju mokraćnu kiselinu u krvi pospješujući njezino izlučivanje bubrezima.

Obilježja studija

U ovom sažetku Cochrane sustavnog pregleda ukratko se prikazuju spoznaje iz istraživanja o učinku urikozuričnih lijekova na liječenje gihta. Pregledane su studije provedene na tu temu do svibnja 2013. Nađeno je 5 studija. Većina ispitanika su bili muškarci (81%-100%), u dobi od 50 - 70 godina i nisu imali težih bolesti bubrega ili jetara. U dvije studije je uspoređen benzbomaron s alopurinolom, u dvije studije benzbomaron s probenecidom i u jednoj studiji alopurinol s probenecidom. Nisu nađene studije koje su usporedile urikozurični lijek s placebom, ili jednim od novijih lijekova za sniženje urata, primjerice febuksostat ili peglotikaza. Ograničili smo prikaz rezultata na usporedbu benzbromarona s alopurinolom, budući da je alopurinol standardni lijek prvog izbora za liječenje gihta.

Ključni rezultati - koji je rezultat liječenja gihta urikozuričnim lijekovima

Benzromaron u usporedbi s alopurinolom:

Akutni napadi gihta:

4 pacijenta manje od 100 je imalo akutne napade gihta nakon 4 mjeseca liječenja alopurinolom u usporedbi s benzbromaronom.

4 pacijenta od 100 liječenih benzbromaronom je imalo akutne nadade gihta.

0 pacijenata od 100 liječenih alopurinolom je imalo aktutne napade gihta.

Postizanje normalnih koncentracija urata u krvi:

17 više pacijenata od 100 je ostvarilo normalne koncentracije urata u krvi nakon 4 mjeseci liječenja benzbromaronom u usporedbi s alopurinolom.

76 pacijenata od 100 liječenih benzbromaronom je postiglo normalne koncentracije urata u krvi nakon 4 mjeseca liječenja benzbromaronom.

60 bolesnika od 100 liječenih alopurinolom je postiglo normalne koncentracije urata u krvi nakon 4 mjeseca.

Odustajanje od sudjelovanja u istraživanju zbog nuspojava:

1 pacijent više od 100 je prekinuo uzimanje benzbromarona uslijed nuspojava u usporedbi s alopurinolom.

8 pacijenata od 100 je prekinulo liječenje benzbromaronom uslijed nuspojava.

6 pacijenata od 100 je prestalo uzimati alopurinol uslijed nuspojava.

Ispitivanja nisu prikazala rezultate o boli, funkciji i smanjenju tofa.

Kvaliteta dokaza

Dokazi niske kvalitete ukazuju da nije bilo važne razlike između akutnih napada gihta ili u broju osoba koje su prestale uzimati lijekove uslijed nuspojava u usporedbi benzbromarona i alopurinola. Dokazi srednje kvalitete iz dvije studije su pokazali da su oba lijeka podjednako smanjila koncentracije mokraćne kiseline. Akutni napadi gihta su se češće događali uz bromaron nego uz probenecid, ali je moguće da je broj odustajanja uslijed nuspojava bio manji (dokazi niske kvalitete), te da je veća vjerojatnost normaliziranja mokraćne kiseline (dokaz srednje kvalitete). Ispitivanja nisu mjerila bol, funkciju ili smanjenje tofa.

Dokaz niske kvalitete iz jedne studije ukazuje da su akutni napadi gihta podjednako učestali uz liječenje probenecidom i alopurinolom. Daljnja istraživanja bi mogla imati utjecaj na ovaj rezultat. U ovoj studiji nije mjeren broj pacijenta u kojih je došlo do normalizacije urata u krvi, smanjenja boli, funkcije i povlačenja tofa, niti koliko je odustalo od liječenja uslijed nuspojava.

Nužna su dodatna istraživanja koja će biti važna za potvrdu pouzdanosti ovih rezultata ili ih promijeniti.

Nisu nađene studije liječenja kroničnog gihta sulfinpirazonom. Nema podataka o učinku urikozuričnih lijekova u nekih skupina bolesnika, primjerice onih sa smanjenom bubrežnom funkcijom ili drugim koncentracijama mokraćne kiseline. Moguće nuspojave urikozuričnih lijekova su: osip, bolovi u želucu, napadaji vrućine, vrtoglavica, glavobolja ili akutni napadi gihta. Rijetke komplikacije uključuju jetreno zatajenje, bubrežne kamence, anemiju ili alergijsku reakciju.