Dosadašnje spoznaje

Ruptura prednjega križnoga ligamenta (engl. anterior cruciate ligament, ACL) u koljenu je česta ozljeda u mladih, aktivnih osoba. Često je uzrok nestabilnom koljenu, koje povećava rizik od daljnjeg oštećenja, npr. na menisku koljena. Ozljeda prednjega križnoga ligamenta u sportaša često se liječi kirurški. Kirurgija obično podrazumijeva obnovu ACL-a, koja uključuje uklanjanje rastrganog ligamenta i njegovu zamjenu dijelom tetive, često iz drugog dijela pacijentova koljena. Konzervativna (ne-kirurška) terapija se također primjenjuje u liječenju tih ozljeda. Takve konzervativne metode obično se uključuju kao oblik progresivnoga rehabilitacijskog programa koji uključuje vježbe usmjerene na poboljšanje snage i ravnoteže. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je procijeniti učinke kirurških zahvata u odnosu na učinke konzervativnih terapija u liječenju ozljeda ACL.

Rezultati pretraživanja literature

Sustavno smo pretražili literaturu (objavljenu do 18. siječnja 2016.) kako bismo pronašli studije koje su uspoređivale operacije i konzervativne intervencije za liječenje ozljeda ACL-a. Pregledom literature pronašli smo jednu studiju sa 121 mladih, aktivnih, punoljetnih osoba s ozljedom ACL-a u prethodna četiri tjedna. Studija je usporedila kirurški zahvat (rekonstrukciju ACL nakon koje slijedi strukturirana rehabilitacija) s konzervativnim liječenjem (samo strukturirana rehabilitacija, bez operacije).

Ključni rezultati

Studija je pokazala da nema razlike između operiranih i konzervativno liječenih bolesnika unutar dvije ili pet godina. Nije prikazala podatke o broju sudionika u svakoj skupini koji su imali bilo koju vrstu komplikacija, ozbiljnih ili onih koje nisu bile ozbiljne. Međutim, komplikacije povezane s kirurškim zahvatom zabilježene su u tri pacijenta kod kojih je nastalo pucanje presađenoga ligamenta te je u nekoliko sudionika u skupini konzervativno liječeni zabilježeno nestabilno koljeno. Dvadeset i tri od 59 sudionika u konzervativno liječenoj skupini (39%) imali su rekonstrukciju ACL ili popravak puknutog meniska u roku od dvije godine i 30 (51%) ih je operirano u roku od pet godina nakon liječenja. Sličan broj sudionika u obje skupine kirurški je liječio ozljede meniska koljena unutar pet godina nakon terapije ili operacije. Dokazi vrlo niske kvalitete ukazuju da su sudionici u skupini operiranih imali oštećenja koljena koja bi mogla značiti da imaju veći rizik od razvoja osteoartritisa.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je ograničena, jer su dostupni podatci iz samo jedne studije. Studija je imala visok rizik od pristranosti jer ni liječnici niti sudionici nisu bili zaslijepljeni (svi su znali kojom metodom se liječe ispitanici, zbog čega mogu rezultati biti pristrani). Sve u svemu, kvaliteta dokaza bila je niska, što znači da se ne možemo pouzdati u rezultate te studije. Daljnja istraživanja mogu pružiti dokaze koji bi mogli promijeniti naše zaključke.

Zaključak

Dostupni dokazi pokazuju da u mladih, aktivnih odraslih osoba koje se liječe zbog akutne ozljede ACL-a nema razlike između operiranih i konzervativno liječenih u opisanim rezultatima funkcije koljena unutar dvije i pet godina. Međutim, mnogi sudionici s rupturom ACL imali su nestabilno koljeno nakon terapije strukturiranom rehabilitacijom i odlučili su se naknadno operirati.