Dosadašnje spoznaje

Mnogi bolesnici zaraženi Ebola virusom umiru zbog dehidracije. Obilno povraćanje i proljevi su česti u ovih bolesnika, uslijed čega gube tekućinu koju je teško nadomjestiti uzimanjem tekućine na usta. Tekućina se može nadomjesiti ne samo davanjem na usta, već zaobilazeći probavni sustav i to se zove parenteralni pristup. Tekućine se mogu davati u venu (intravenski), u prostor koštane srži (intraosealno), u potkožno masno tkivo (subkutano) ili u trbušni prostor (intraperitonealno). Uobičajeni način davanja tekućine je intravenska primjena, ali to može biti teško izvedivo budući da su bolesnici zaraženi Ebola virusom već jako dehidrirani, a postupci kontrole zaraze pri davanju infuzije vrlo složeni. Za medicinsko osoblje koje skrbi za te bolesnike je vrlo važno poznavati mogućnosti drugih puteva primjene tekućina.

Pretraživanje kliničkih ispitivanja

Pretraženi su rezultati kliničkih istraživanja usporedbe različitih puteva parenteralne primjene zaključno do 17. studenoga 2014.

Obilježja istraživanja

Nađeno je 17 kliničkih istraživanja koja su uključila 885 bolesnika. Niti jedan od bolesnika nije bolovao od Ebola virusa. U 15 kliničkih istraživanja je ispitivan način parenteralne primjene infuzije tekućina ili lijekova, a u dva istraživanja simulacija dva načina primjene na modelima (modeli dijelova tijela od umjetnih materijala za učenje i vježbanje kliničkih vještina). Mnoga istraživanja su bila loše kvalitete.

Ključni rezultati

Rezultati tih istraživanja su ukazali da bi intraosealna i subkutana primjena bili lakši i brži nego intravenska, ali intravenski je moguće primijeniti više tekućine nego intraosealno ili subkutano. Nije bilo dovoljno podataka o intraperitonealnoj primjeni u usporedbi s ostalim načinima.

Zaključak

Medicinsko osoblje koje skrbi za bolesnike oboljele od Ebola virusa bi moralo biti upućeno u mogućnosti drugačijeg načina davanja tekućina. Istraživanja koja su nađena nisu bila visoke kvalitete, te je potreban oprez pri zaključivanju. Rezultati ukazuju da bi, ako je moguće napraviti intravenski pristup, to bila metoda izbora zbog mogućnosti davanja većih količina tekućine. Kad venski put nije moguć, intraosealno ili subkutano davanje tekućine su alternativni načini kojima se može brzo pristupiti. Mnoga istraživanja su loše kvalitete i nisu uključila bolesnike oboljele od Ebola virusa te su u budućnosti potrebna i takva klinička istraživanja.

Filmski zapis koji prati ovaj Cochrane sustavni pregled može se pogledati ovdje.