Istraživačko pitanje

Gestacijski dijabetes (GDM) definira se kao netolerancija glukoze koja vodi visokim razinama glukoze u krvi, a prvi put se prepoznaje u trudnoći i obično se normalizira nakon poroda. Dijabetes tijekom trudnoće povezan je s mnogim kratkoročnim i dugoročnim zdravstvenim problemima majke i njenog djeteta. Glavni način liječenja su promjene životnih navika što uključuje zdraviju prehranu, vježbanje i redovite provjere razine glukoze u krvi.

Zašto je ovaj Cochrane sustavni pregled važan?

Žene s GDM imaju povećani rizik od razvoja visokog krvnog tlaka tijekom trudnoće (pre-eklampsija) i veća je vjerojatnost induciranog poroda. Djeca žena s GDM-om često su veće porođajne mase što se može povezati s traumama tijekom poroda (lomovi kostiju ili oštećenja živaca) i češća je potreba za rođenjem carskim rezom. Intervencije na promjene životnih navika koje uključuju dvije ili više komponenti poput prehrambenih savjeta, tjelesne aktivnosti, edukacije i samokontrole glukoze u krvi prva su linija liječenja za većinu žena s dijagnozom GDM-a. Intervencije kao što su zdrava prehrana i tjelesna aktivnost imaju za cilj pomoći ženama da održe razinu glukoze u krvi unutar ciljnog raspona i poboljšaju zdravstvene rezultate majke i djeteta.

Rezultati pretraživanja literature

Pretražili smo literaturu (svibanj 2016.) kako bi pronašli kontrolirane pokuse koji uspoređuju intervenciju na promjene životnih navika s kontrolnom skupinom žena koje primaju uobičajenu skrb ili drugu intervenciju. U ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključeno je 15 randomiziranih kontroliranih pokusa (opisanih u 45 publikacija). U njima je sudjelovalo 4501 žena i 3768 novorođenčadi. Nijedan od pokusa nije bio financiran uvjetnom potporom farmaceutske tvrtke.

Za djecu, intervencije na promjena životnih navika povezane su sa smanjenjem rizika rođenja djeteta većeg za gestacijsku dob (šest pokusa, 2994 novorođenčadi). Broj djece s porođajnom masnom većom od 4000 g (makrosomija) bio je manji s intervencijom na promjene životnih navika s nejasnom razlikom u broju novorođenčadi sa sniženim razinama glukoze u krvi (šest pokusa, 3000 novorođenčadi). Dokazi su bili srednje kvalitete za te rezultate. Porođajna težina je bila manja u intervencijskoj skupini.

Za majke, uvođenje intervencija nije pokazalo značajnu razliku u broju žena s visokim razinama glukoze u krvi (četiri pokusa, 2796 žena) ili porođaja carskim rezovima (10 pokusa, 3545 žena), temeljeno na niskoj razini dokaza ili na indukciji poroda (četiri pokusa, 2699 žena, visoka kvaliteta dokaza). Sličaj broj žena imao je ozljede oko rodnice tijekom porođaja ili epiziotomiju (jedan pokus, 1000 žena) ili je razvio dijabetes tipa 2 maksimalno 10 godina nakon rođenja djeteta (dva pokusa, 486 žena). Ti rezultati potkrijepljeni su niskom do srednjom razinom dokaza.

Više žena u intervencijskoj skupini postiglo je ciljne težine nakon poroda, a intervencija je bila povezana sa smanjenjem rizika od depresije nakon rođenja, što je vidljivo iz pojedinačnih studija. Ti rezultati potkrijepljeni su niskom razinom dokaza.

Značenje rezultata

Intervencija djeluje pozitivno za žene sa GDM i njihovu djecu. Intervencije su korisne u primarnoj terapijskoj liniji i generalno uključuje, najmanje, zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost i samokontrolu razine glukoze u krvi.

Buduća istraživanja trebaju se usmjeriti na djelotvorne komponente intervencija na promjene životnih navika i na njihovo korištenje bez korištenja lijekova. Buduće studije također trebaju uzeti u obzir dugoročne mjere ishoda za majku i njezino dijete kao prvenstveni cilj u planiranju budućih pokusa.