Cilj sustavnog pregleda

Pregledali smo dokaze o korištenju kratkodjelujućih inhalacijskih bronhodilatatora (lijekova koji šire i otvaraju dišne puteve, olakšavajući disanje) kod osoba s cističnom fibrozom. Djelovanje kratkodjelujućih bronhodilatatora započinje brzo i obično traje 4-6 sati. Zanimala nas je bilo koja vrsta kratkodjelujućeg inhalacijskog bronhodilatatora, dana u bilo kojoj dozi i bilo kojom vrstom uređaja (inhalator ili nebulizator).

I nebulizatori i inhalatori isporučuju lijek. Nebulizatori pretvaraju tekući lijek u maglicu koja se lako udiše. Razlikuju se po vrsti, ali im je za rad potreban izvor energije, npr. punjiva baterija. Inhalatori isporučuju lijek u kratkim naletima (u obliku aerosola ili suhog praha) putem uređaja koji se drži u ruci. Najčešći tip inhalatora je dozirni inhalator. Inhalatori se mogu koristiti s odstojnicima (praznim cijevima, obično izrađenim od plastike koje se postavljaju na nastavak za usta inhalatora).

Inhalacijske bronhodilatatore koriste mnogi pacijenti s cističnom fibrozom kako bi im pomogli pri disanju te lakše očistili sluz iz pluća. Željeli smo saznati jesu li ovi načini liječenja bolji od placeba ili neke druge vrste kratkodjelujućih inhalacijskih bronhodilatatora.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 28. ožujka 2022. godine.

Značajke istraživanja

Ovaj Cochraneov sustavni pregled obuhvatio je 11 ispiivaja s 191 pacijentom s cističnom fibrozom u dobi između 5 i 40 godina. Ispitivanja su uspoređivala dvije različite vrste kratkodjelujućih inhalacijskih bronhodilatatora (beta-2 agoniste, kao što su salbutamol ili albuterol, i muskarinske antagoniste, kao što je ipratropijev bromid) s placebo supstancom koja nije sadržavala lijekove niti neki drugi kratkodjelujući inhalacijski bronhodilatator; tri su ispitivanja imala tri usporedne skupine - beta-2 agoniste, muskarinske antagoniste te placebo. Sva su ispitivanja bila unakrsna, tako da su svi pacijenti uključeni u ispitivanje primali obje terapije u različito vrijeme, a redoslijed kojim su primali lijekove bio je nasumičan. Ispitivanja su trajala od jednokratne primjene lijeka pa do liječenja u trajanju od 6 mjeseci. Osam ispitivanja promatralo je učinke kratkodjelujućih inhalacijskih beta-2 agonista u odnosu na placebo, četiri ispitivanja na učinke kratkodjelujućih inhalacijskih muskarinskih antagonista u odnosu na placebo, dok su tri ispitivanja promatrala učinke kratkodjelujućih inhalacijskih beta-2 agonista u usporedbi s kratkodjelujućim inhalacijskim muskarinskim antagonistom.

Ključni rezultati

Sva su ispitivanja promatrala učinak kratkodjelujućih inhalacijskih bronhodilatatora na funkciju pluća, mjerenu forsiranim ekspiracijskim volumenom u jednoj sekundi (FEV ₁ ), no to je prijavljeno na različite načine i u različitim vremenima.

Nije sigurno ima li neki od kratkodjelujućih inhalacijskih bronhodilatatora učinak na FEV ₁ u usporedbi s placebom. Ispitivanja su bila premala i nije bilo dovoljno podataka koji bi pokazali ima li učinka ili ne.

Samo šest od 11 ispitivanja izvijestilo je o štetnim učincima liječenja; jedno ispitivanje nije ih zamijetilo, a pet je navelo blagi tremor, suha usta i umor.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza u svim ispitivanjima ocijenjena je vrlo niskom. Sva su ispitivanja bila unakrsna, u kojima sudionici dobivaju jednu terapiju, a zatim prelaze na drugu s razdobljem ispiranja (duljina vremena potrebnog da se lijek eliminira iz tijela) između terapija. Moguće je da klinički status sudionika nije bio isti na početku prve faze liječenja kao na početku druge. Ispitivanja su također bila vrlo malog opsega i provedena su prije više od 10 godina.