Ključne poruke

Vježbanje uz 'standardno liječenje' može imati malo koristi za umor, funkcionalnu sposobnost i bol kod osoba sa sistemskim eritemskim lupusom (engl. SLE - systemic lupus erythematosus).

Nijedno istraživanje nije prijavilo nuspojave tijekom vježbanja. Međutim, sveukupna pouzdanost dokaza je niska.

Što je sistemski eritemski lupus?

Sistemski eritemski lupus (SLE; ili „lupus“) je bolest kod koje vlastiti imunosni (obrambeni) sustav pogrešno napada zdravo tkivo u mnogim dijelovima tijela. Riječ je o dugoročnoj bolesti (koja traje duže od šest tjedana i obično cijeli život). Lupus često uzrokuje bolove u zglobovima i mišićima te ogromni umor. Simptomi se mogu privremeno poboljšati ili se naglo pogoršati (razbuktavanje bolesti).

Kako se liječi sistemski eritemski lupus?

Liječenje ili skrb za pacijente oboljele od lupusa može uključivati, ali nije ograničena na, liječenje lijekovima kao što su antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest (engl. disease-modifying anti-rheumatic drug, DMARD) ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL). Također može uključivati liječenje bez lijekova, kao što je izbjegavanje sunca, dodatak (tj. vitamin D), edukacija o bolesti i drugim bolestima (tj. hipertenziji), te fizička aktivnost ili vježbanje. Redovito vježbanje može poslužiti kao pomoćno liječenje za osobe oboljele od lupusa..

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Htjelo se saznati je li vježbanje uz standardno liječenje utjecalo na umor, funkcionalnu sposobnost (sposobnost obavljanja uobičajenih svakodnevnih zadataka), kvalitetu života, bol i aktivnost bolesti, a da nije uzrokovalo štetu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su analizirani strukturni programi vježbanja kao što su aerobne vježbe, vježbe s otporom, istezanje ili kombinacije istog (uključujući specifičnu dozu vježbanja, npr. učestalost, intenzitet, vrijeme i vrstu) uz standardno liječenje u usporedbi s placebom (lažnim lijekom), samo standardnim liječenjem, ili drugom nemedicinskom intervencijom (npr. terapijom relaksacije) kod osoba s lupusom.

Uspoređeni su i sažeti rezultati istraživanja i procijenjena je pouzdanost dokaza na temelju čimbenika poput metoda i opsega istraživanja.

Što je pronađeno?

Pronađeno je 13 istraživanja koja su uključivala 540 sudionika s lupusom i procjenjivala strukturirani program vježbanja u trajanju do 12 tjedana. Standardno liječenje uključivalo je DMARD-e i glukokortikoide.

Ključni rezultati ovog pregleda su:

1. Vibracijska tjelovježba sa standardnim liječenjem može imati mali ili nikakav učinak na umor, funkcionalnu sposobnost i bol u usporedbi s placebo vibracijskom tjelovježbom (vibracija isključena) plus standardno liječenje (1 istraživanje, 17 ispitanika).

U istraživanju je mjeren umor pomoću Funkcionalne procjene terapije kronične bolesti - Domena umora (engl. FACIT-Fatigue) (ljestvica od 0 do 52, gdje 0 označava da nema umora) i, nakon 12 tjedana, umor se smanjio za 5 bodova u skupini koja je vježbala u usporedbi sa skupinom koja nije vježbala:

– Osobe koje su vježbale ocijenile su umor koji osjećaju s 33 boda.

– Osobe koje nisu vježbale ocijenile su umor koji osjećaju s 38 bodova.

U istraživanju je mjeren funkcionalni kapacitet pomoću domene Funkcionalnog kapaciteta u kratkom upitniku o zdravlju od 36 stavki (SF-36 (engl. Short Form Survey 36)) (ljestvica od 0 do 100, gdje 100 označava najbolju funkciju) i, nakon 12 tjedana, funkcija se pogoršala za 2,5 bodova u skupini koja je vježbala u usporedbi sa skupinom koja nije vježbala:

– Osobe koje su vježbale svoju su funkcionalnu sposobnost ocijenile sa 67,5 bodova.

– Osobe koje nisu vježbale svoju su funkcionalnu sposobnost ocijenile sa 70 bodova.

U istraživanju je mjerena bol pomoću domene boli iz upitnika SF-36 (ljestvica od 0 do 100, gdje 0 označava da nema boli) i, nakon 12 tjedana, bol se smanjila u skupini koja je vježbala u usporedbi sa skupinom koja nije vježbala:

– Osobe koje su vježbale ocijenile su razinu boli s 34 boda.

– Osobe koje nisu vježbale ocijenile su razinu boli s 43 boda.

Više osoba iz skupine koja je vježbala (27%) povuklo se iz istraživanja u usporedbi s onima iz placebo skupine (10%).

U istraživanju nije mjerena aktivnost bolesti ili kvaliteta života.

2. Vježbanje uz standardno liječenje može imati mali ili nikakav učinak na umor, funkcionalnu sposobnost i aktivnost bolesti u usporedbi sa samim standardnim liječenjem. Osim toga, postoji nesigurnost oko toga poboljšava li vježbanje bol u usporedbi sa samim standardnim liječenjem.

3. Vježbanje uz standardno liječenje može smanjiti umor, poboljšati funkcionalnu sposobnost i vjerojatno rezultirati malom ili nikakvom razlikom u aktivnosti bolesti i može rezultirati malom ili nikakvom razlikom u razini boli u usporedbi s drugom nemedicinskom intervencijom i standardnim liječenjem.

Nijedno istraživanje nije prijavilo nikakve ozbiljne nuspojave koje su bile povezane s programom vježbanja tijekom ili nakon intervencije.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Niska je pouzdanost ovih dokaza jer je broj istraživanja izuzetno malen i moguće je da su osobe uključene u istraživanja bile svjesne kakvo su liječenje primale.

U većini je istraživanja procijenjena učinkovitost vježbanja tijekom kraćeg razdoblja (12 tjedana ili manje) i nije jasno hoće li se osobe dugoročno pridržavati režimima vježbanja. Potrebna su rigoroznija istraživanja u razdoblju duljem od 12 tjedana kako bi se poboljšalo povjerenje u dobrobiti i sigurnost vježbanja kod osoba oboljelih od lupusa.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 30 ožujka 2022. godine.