Istraživačko pitanje
Ovaj Cochrane sustavni pregled procjenjuje korisnost joge kao terapije za kontrolu epilepsije.

Epilepsija je poremećaj u kojem se javljaju ponavljani napadaji (konvulzije), uzrokovani abnormalnim električnim pražnjenjem u mozgu. Većina konvulzija može se kontrolirati antiepileptičkim lijekovima, ali ponekad se razviju napadaji koji su otporni na te lijekove. Bolesnici također mogu biti voljni probati terapije koje ne uključuju lijekove, poput joge. Između 25% i 40% ljudi s epilepsijom liječenih antiepileptičnim lijekovima (AED) imaju nekontrolirane napadaje, nuspojave lijekova, pate od stigmatizacije i imaju viši stupanj psihijatrijskih poremećaja u usporedbi s bolesnicima koji pate od drugih kroničnih bolesti. Za one koji imaju epilepsiju i povezane probleme, važno je razviti, procijeniti, i provoditi komplementarni model liječenja u svakodnevnom liječenju epilepsije.

Joga je sastavni dio indijske kulture i baštine, a navodno osigurava dobro zdravlje - tjelesno, duševno i spiritualno - onima koji je prakticiraju. Postoje razne vrste joge koje uključuju vježbe držanja (asane), kontrolu daha (pranayama) i meditaciju. U jednoj studiji je vježbanje Sahaja joge, jednostavnog oblika meditacije, smanjilo napadaje i EEG promjene kod ljudi s epilepsijom. Učinku meditacije pripisuje se smanjenje razine stresa, što pokazuju promjene u otpornosti kože i razini laktata u krvi i mokraćne vanilmandelične kiseline.

Rezultati
U ovoj obnovljenoj verziji Cochrane sustavnog pregleda nismo našli nova istraživanja koja bi se mogla dodati, tako da zaključci ostaju nepromijenjeni. U ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključena su dva kontrolirana randomizirana istraživanja. U njima je sudjelovalo ukupno 50 ispitanika (odraslih) s epilepsijom otpornom na lijekove. Te studije su uspoređivale bilo koji tip klasične joge s kontrolnom skupinom ispitanika kojima nije propisana nikakva intervencija ili su primali intervenciju kao što su vježbe koje oponašaju jogu ili terapija prihvaćanja (engl. Acceptance and Commitment Therapy). Svi ispitanici u isto su vrijeme nastavili piti lijekove antiepileptike. Analizirani su sljedeći pokazatelji: postotak ljudi bez napadaja; učestalost napadaja i trajanje; i kvaliteta života. Rezultati u cjelokupnoj analizi učinkovitosti pokazuju da je joga kao terapija bolja nego nikakva intervencija ili intervencija koja nije bila joga, ali ne mogu se izvući pouzdani zaključci o djelotvornosti joge kao terapije za nekontroliranu epilepsiju. Skupina koja se bavila jogom pokazala je značajno poboljšanje u kvaliteti života prema ljestvici zadovoljstva životom. Ako nije poznato koju terapiju ispitanik prima, onda će onaj koji procjenjuje rezultate biti objektivniji. Stoga je važno da se u takvim pokusima napravi tzv. zasljepljivanje ispitanika i onih koji analiziraju rezultate. Zasljepljivanje liječnika se može postići tako da rezultate procjenjuje liječnik koji ne sudjeluje u istraživanju. Zasljepljivanje sudionika možda nije moguće, jer je lako razlučiti da li netko sudjeluje u jogi ili ne. Bilo bi idealno da rezultate o napadajima bilježi zasljepljeni promatrač. Podatci o učestalosti napadaja po mogućnosti se izraziti kao udio osoba bez napadaja ili udio s više od 50% smanjenja učestalosti napadaja, budući su srednje vrijednosti učestalosti napadaja često iskrivljene i teške za analizu. Trajanje napadaja može se mjeriti u sekundama ili minutama (po epizodi ili mjesečno). Potvrđivanje mjera kvalitete života (za specifičnu bolest) može ukazivati da li postoji sveukupno poboljšanje kvalitete života kao rezultata intervencije, pored kontrole napadaja.

Nema pouzdanih zaključaka koji se mogu izvući u ovom trenutku s obzirom na djelotvornost joge kao terapije za epilepsiju. Postojeći dokazi su ograničeni i niske kvalitete. Joga se može smatrati složenom intervencijom, sličnom drugim oblicima komplementarnih i alternativnih terapija. Joga može biti samo dodatak uz antiepileptične lijekove, a u ovom trenutku ne može se koristiti kao jedina metoda intervencije. Naposljetku, nema pouzdanih dokaza koji podržavaju prakticiranje joge te su potrebna daljnja istraživanja.

Dokazi se odnose na istraživanja dostupna do 3. siječnja 2017.