Dosadašnje spoznaje

Aneurizma je proširenje krvne žile koja u slučaju aneurizme trbušne aorte (AAA) zahvaća veliku arteriju u trbušnoj šupljini (aorta). Puknuće AAA uzrokuje smrt, osim u slučaju brze kirurške intervencije, što je teško postići. Operacijski zahvat se preporučuje osobama s aneurizmom promjera većeg od 5,5 cm ili onima koji imaju bolove, kako bi se ublažili simptomi i smanjio rizik od puknuća i smrti. Međutim, kod operativnog zahvata postoje rizici. Operacija se sastoji od oblaganja aorte jakim sintetičkim materijalom, bilo otvorenom operacijom ili endovaskularnim pristupom (minimalno invazivni postupak). Male asimptomatske AAA imaju nizak rizik od puknuća i redovito se nadziru kako bi se moglo kirurški intervenirati ako narastu.

Ključni rezultati

Za ovaj sustavni pregled istraživači su pronašli četiri dobro provedena istraživanja koja su uključila 3,314 ispitanika s malim (promjer 4,0 cm do 5,5 cm) asimptomatskim AAA, a koji su nasumično raspoređeni u skupinu podvrgnutu ranom kirurškom zahvatu ili u skupinu kod koje se provodio redoviti ultrazvučni pregled za provjeru rasta aneurizme. Među bolesnicima nasumično odabranim za nadzor, aneurizma je operirana ako je dosegla promjer od 5,5 cm ili ako je počela izazivati simptome. Istraživanja su pokazala višu stopu preživljenja u skupini koja je samo nadzirana; broj smrtnih slučajeva unutar 30 dana od operacije (operacijski mortalitet) je bio niži. Istraživanja nisu pokazala razliku u dugoročnom preživljenju između skupina tijekom tri do osam godina praćenja. U skupini koja je praćena, oko 31% ispitanika je trebalo operativni zahvat nakon tri godine, dok je nakon 12 godina 75% ispitanika trebalo operativni zahvat.

Dva su istraživanja objavila troškove liječenja. Prvih 18 mjeseci troškovi su bili niži za ultrazvučno praćenje nego za otvoreni ili endovaskularni zahvat. Nakon četiri godine, jedno je istraživanje utvrdilo da su ukupni medicinski troškovi slični između ultrazvučnog praćenja i ranog endovaskularnog zahvata. Nakon 12 godina, drugo je istraživanje utvrdilo niže troškove hospitalizacije uz praćenje nego kod otvorenog operativnog zahvata.

Istraživanja su koristila različite načine mjerenja kvalitete života, a rezultati su bili oprečni. Postotak puknuća aneurizme u kontrolnoj skupini bio je veći u istraživanjima gdje se izvodio otvoreni operativni zahvat, ali ta istraživanja nisu ograničila sudionike na one s anatomijom aorte pogodnom za endovaskulani zahvat. Najviše je puknuća aneurizmi bilo kod ispitanika u kojih je promjer aneurizme prelazio prag za kirurški zahvat.

Pouzdanost dokaza

Metode unutar istraživanja koja su koristila otvoreni tip zahvata bile su dobre, a pouzdanost dokaza bila je visoka do umjerena za dva istraživanja koja su uspoređivala otvoreni zahvat s praćenjem. Kod dva istraživanja koja su uspoređivala endovaskularni zahvat s praćenjem bolesnika, rizik od pristranosti bio je nejasan do visok, a pouzdanost dokaza niska. Sva četiri istraživanja nisu pokazala prednost operativnih zahvata za male AAA (4,0 cm do 5,5 cm). Dva istraživanja koja su uspoređivala rani otvoreni kirurški zahvat i samo praćenje pokazala su da ovakav rezultat vrijedi bez obzira na dob pacijenta ili veličinu aneurizme (unutar raspona promjera od 4,0 cm do 5,5 cm). Nadalje, dva istraživanja koja su se fokusirala na endovaskularni zahvat, također nisu pronašla korist naspram samog praćenja. Trenutno dostupni dokazi ne podržavaju izvođenje ni ranog otvorenog niti ranog endovaskularnog zahvata.