Pitanje

Autori Cochrane sustavnog pregleda su ispitali imaju li različite metode fizikalne rehabilitacije utjecaja na oporavak funkcije i pokretljivosti kod osoba koje su doživjele moždani udar i da li je neka vrsta fizikalne rehabilitacije bolja od drugih za te pacijente.

Dosadašnje spoznaje

Moždani udar može uzrokovati paralizu nekih dijelova tijela i druge poteškoće s različitim fizičkim funkcijama. Fizikalna rehabilitacija je važan dio rehabilitacije za ljude koji su doživjeli moždani udar. Tijekom godina su se razvili različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji, na temelju različitih teorija o tome kako se pacijenti oporavljaju nakon moždanog udara. Često će fizioterapeuti slijediti jedan određeni pristup, isključujući druge pristupe, ali ta se praksa obično temelji na osobnim sklonostima prije nego na znanstvenim dokazima. Stoga se i dalje među fizioterapeutima žustro raspravlja o relativnim prednostima drugačijih pristupa; stoga je važno analizirati rezultate svih istraživanja provedenih na tu temu i na taj način ispitati koji je najbolji pristup fizikalnoj terapiji nakon moždanog udara.

Značajke istraživanja

Autori su pronašli 96 studija, objavljenih do prosinca 2012 godine, koje su uključene u ovaj Cochrane sustavni pregled. Te studije uključuju 10.401 ispitanika koji su preživjeli moždani udar, a istražuju različite pristupe fizikalne rehabilitacije usmjerene na promicanje oporavka funkcije ili pokretljivosti kod odraslih osoba s kliničkom dijagnozom moždanog udara u usporedbi s ispitanicima bez liječenja, s uobičajenom skrbi ili nadzorom, ili su pak usporedili različite pristupe fizikalne rehabilitacije. Prosječan broj sudionika u svakoj studiji je bio 105. Većina studija (93%) uključila je manje od 200 sudionika, jedna studija imala je više od 1000 sudionika, 6 studija je imalo između 250 i 100 sudionika, a 10 studija je imalo 10 i manje sudionika. Promatrani pokazatelji uspjeha terapije uključuju mjerenje aktivnosti u svakodnevnom životu (engl. activities of daily living – ADL), motoričku funkciju (funkcionalni pokret), ravnotežu, brzinu hodanja i duljinu stajanja. Više od pola studija (50/96) provedeno je u Kini. Te studije su bile iznimno različite po vrsti moždanog udara koji su doživjeli uključeni ispitanici, težini moždanog udara, a isto tako i po vrsti liječenja koje se razlikovalo i po vrsti terapije i po trajanju terapije.

Ključni rezultati

Ovaj Cochrane sustavni pregled donosi zbirnu analizu dokaza koji potvrđuju da fizikalna rehabilitacija (koju provode fizioterapeut, fizikalni terapeut i rehabilitacijski terapeut) mogu poboljšati funkciju, ravnotežu i hodanje nakon moždanog udara. Čini se da je fizikalna terapija najkorisnija kada terapeut odabere kombinaciju različitih terapija za pojedinoga pacijenta iz širokog raspona dostupnih terapija.

Autori su bili u mogućnosti provesti zajedničku analizu rezultata iz 27 studija (3243 pacijenata koji su preživjeli moždani udar) koji su usporedili ispitanike koji su primali fizikalnu rehabilitaciju s ispitanicima koji nisu dobivali nikakvo liječenje. U Kini je provedeno 25 od 27 tih studija. Rezultati su pokazali da fizikalna rehabilitacija poboljšava funkcionalni oporavak i da to poboljšanje može biti dugoročno. Kada se analiziraju samo studije koje su uspoređivale dodatnu fizikalnu rehabilitaciju u odnosu na uobičajenu skrb i kontrolne intervencije autori su pronašli dokaze koji pokazuju da dodatna fizikalna rehabilitacija poboljšava motoričku funkciju (12 studija, 887 preživjelih nakon moždanog udara), ravnotežu prilikom stajanja (5 studija,246 preživjelih nakon moždanog udara) i brzinu hodanja (14 studija,1126 preživjelih nakon moždanog udara). Vrlo ograničeni dokazi za usporedbu fizikalne rehabilitacije i nikakve terapije i uobičajene skrbi pokazuju da je za rehabilitaciju pacijenata s moždanim udarom djelotvoran bio tretman fizikalne terapije koji se izvodi 30-60 minuta svaki dan, pet do sedam dana tjedno, ali buduća istraživanja još to trebaju potvrditi. Autori su pronašli dokaze koji ukazuju na veću korist od fizikalne terapije koja se počne ranije od pojave moždanog udara, ali opet buduća istraživanja trebaju potvrditi te rezultate.

Autori nisu pronašli dokaze da je ijedan fizikalno-rehabilitacijski pristup učinkovitiji od nekog drugog pristupa. To otkriće znači da fizijatri trebaju izabrati individualni pristup za svakog pacijenta u skladu s dostupnim dokazima za taj specifični pristup i da se ne trebaju ograničavati na samo jedan pristup.

Kvaliteta dokaza

Autorima sustavnog pregleda je bilo teško prosuditi kvalitetu dokaza jer su znanstveni radovi sadržavali loše, nepotpune i kratke informacije. Utvrdili su da je manje od 50% studija bilo dobre kvalitete, a za većinu studija kvaliteta dokaza je bila nejasna temeljem dostupnih informacija.