Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su dokazi iz znanstvene literature o učinku alfa₂-adrenergičnih agonista (klonidin, lofeksidin, guanfacin i tizanidin) u rješavanju problema sindroma ustezanja kod ljudi koji su ovisni o opioidnim drogama (npr. heroin, metadon).

Dosadašnje spoznaje

Kontrolirano ustezanje ili detoksikacija je neophodan prvi korak u trajnom liječenju ovisnosti o opioidima. Kombinacija neugodnih simptoma i intenzivne želje za drogom čini prolazak kroz proces ustezanja od opioida teškim za većinu ljudi. Dugi niz godina, glavni pristup detoksikaciji je uključivao suzbijanje ustezanja metadonom te postupnim smanjenjem doze metadona. Takva uporaba metadona ograničena je zakonskim restrikcijama propisivanja metadona i neodobravanjem produljene metadonske terapije. Klonidin i slični lijekovi (poznati kao alfa₂-adrenergični agonisti) nude drugi pristup. Ovim Cochrane sustavnim pregledom pokušalo se otkriti jesu li alfa₂-adrenergični agonisti učinkovitiji od postupnog smanjenja doza metadona te postoje li ikakve razlike u učinkovitosti različitih vrsta alfa₂-adrenergičnih agonista.

Datum pretraživanja literature

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do studenog 2015.

Obilježja studija

Pronađeno je 26 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (kliničke studije gdje su ljudi raspoređeni nasumično u jednu, dvije ili više ispitivanih skupina) koje su uključivale 1728 ispitanika ovisnih o opioidima. Studije su napravljene u 12 različitih zemalja te su uključivale usporedbu primjene alfa₂-adrenergičnog agonista (klonidina, lofeksidina, guanfacina i, u jednoj studiji, tizanidina) sa smanjenjem doza metadona (12 studija), placebom (6 studija) ili simptomatskim liječenjem (4 studije). 5 studija je uspoređivalo različite alfa₂-adrenergične agoniste. Terapija je trebala trajati jedan ili dva tjedna u većini studija; najkraće vrijeme bilo je 3 dana, a najduže 30 dana.

Šest studija je dobilo određenu financijsku potporu od farmaceutskih kompanija.

Ključni rezultati

Ustezanje od opioida je bilo slično kod terapije alfa ₂-adrenergičnim agonistima i kod terapije smanjenjem doza metadona, no trajanje terapije je bilo duže i bilo je manje štetnih učinaka kod metadona. Znaci i simptomi ustezanja su se javljali ranije kod primjene alfa ₂-adrenergičnih agonista, u roku od par dana od prestanka uzimanja opioidnih droga. Vjerojatnosti završetka cjelokupne terapije bile su slične.

Klonidin i lofeksidin su bili učinkovitiji od placeba u kontroli ustezanja od heroina i metadona te su povezani s većom vjerojatnošću završetka terapije.

Lofeksidin je imao manji učinak na krvni tlak od klonidina.

Kvaliteta dokaza

Za alfa₂-adrenergične agoniste uspoređene sa placebom dokazi su bili od vrlo niske do umjerene kvalitete, što bi značilo da će daljnji dokazi vjerojatno promijeniti procjene relativnog učinka iznesene u ovom pregledu. Međutim, ima dovoljno dokaza koji ukazuju na to da su alfa₂-adrenergični agonisti učinkovitiji od placeba, što čini daljnje usporedbe takve vrste etički neprimjerenima.

Kod usporedbe alfa₂-adrenergičnih agonista sa smanjujućim dozama metadona, dokazi su bili od vrlo niske do umjerene kvalitete. Ključni razlozi za nisku kvalitetu bili su mali brojevi studija koje su prijavile određene rezultate, niske stope pojave nekih događaja (npr. odustajanje zbog štetnih učinaka) te varijabilnosti između studija.