Ključne poruke

U ovom su pregledu autori istraživali dobrobiti za osobe koje su podvrgnute metodi hlađenja tijela na temperaturu od 32°C do 34°C nakon reanimacije zbog srčanog zastoja. Trenutni dokazi upućuju na to da konvencionalne metode hlađenja za induciranje hipotermije (niske tjelesne temperature) mogu smanjiti rizik od oštećenja mozga i poboljšati neurološke ishode (probleme sa živčanim sustavom) nakon uspješne reanimacije zbog srčanog zastoja.

Što je srčani zastoj?

Otprilike 30% do 50% ljudi koji boluju od koronarne bolesti srca (kada se arterije koje dovode krv u srce sužavaju zbog nakupina masti unutar stijenki) dožive iznenadni srčani zastoj u nekoj fazi bolesti. Iznenadni srčani zastoj znači da je srce prestalo pumpati krv i kao posljedica toga zaustavljena je cirkulacija krvi kroz tijelo.

Kako se liječi srčani zastoj?

Osobi s iznenadnim srčanim zastojem potrebna je hitna reanimacija kako bi joj se spasio život. Reanimaciju mogu provoditi zdravstveni djelatnici ili osobe koje nisu prošle medicinsku obuku. Mogu se koristiti razne tehnike, ali prve su obično kompresija prsnog koša (snažno i često pritiskanje prsne kosti osobe), tehnike disanja za spašavanje (oživljavanje usta na usta) i uporaba defibrilatora koji primjenjuje električne šokove za ponovno pokretanje srca. Ako se osobama sa srčanim zastojem ne pruži reanimacija, dolazi do nepovratnog oštećenja moždanih stanica i posljedično tome do smrti. Nakon uspješne reanimacije, liječenje u prvih nekoliko sati ključno je kako bi se izbjeglo ili ograničilo oštećenje mozga i očuvala funkcija i struktura živčanih stanica u mozgu (odnosno ‚neuroprotekcija‘). Simptomi oštećenja mozga ovise o težini i trajanju srčanog zastoja te o zdravstvenom stanju osobe. Simptomi uključuju trenutnu smrt; komu; paralizu; tremor; poteškoće u govoru i jeziku; poteškoće s razmišljanjem, pamćenjem i mentalnim zadacima; te motoričke probleme ili probleme s hodom. Jedna vrsta terapije koja može pomoći u sprječavanju oštećenja stanica sastoji se od hlađenja tijela na 32°C do 34°C nekoliko sati nakon uspješne reanimacije.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Autori su htjeli saznati oporavljaju li se ljudi nakon reanimacije zbog srčanog zastoja bolje kada im se tijelo ohladi na temperaturu od 32°C do 34°C.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Autori su pretražili medicinske baze podataka kako bi pronašli pomno osmišljena istraživanja u kojima se proučavalo koliko su se dobro oporavile osobe čija su tijela ohlađena na 32°C do 34°C nakon pružanja reanimacije zbog srčanog zastoja u usporedbi s ljudima čija tijela nisu bila ohlađena ili nisu bila ohlađena na manje od 36°C.

Što je pronađeno?

Autori su uključili 12 istraživanja (sveukupno 3,956 sudionika) u analizu učinka hlađenja tijela nakon uspješne reanimacije kod osoba sa srčanim zastojem. U jedanaest istraživanja korištene su konvencionalne metode hlađenja (npr. podloge za hlađenje ili oblozi od leda). Međutim, u jednom je istraživanju primijenjena hemofiltracija kao metoda hlađenja (krv se uklanja iz tijela kroz cijev koja prolazi kroz filter za uklanjanje otrovnih tvari i rashladni stroj prije povratka u tijelo - postupak sličan dijalizi), pa se njihovi podaci nisu mogli sažeti s drugim istraživanjima i zasebno su obrađeni u pregledu.

Ključni rezultati

Metoda hlađenja tijela nakon uspješne reanimacije može smanjiti rizik od oštećenja mozga i poboljšati neurološke ishode. Kada su autori usporedili osobe čija su tijela bila ohlađena na 32°C do 34°C s onima čija tijela uopće nisu bila ohlađena, utvrdili su da 532 od 1000 osoba čije je tijelo bilo hlađeno nije imalo nikakvo ili je imalo samo minimalno oštećenje mozga, dok samo 377 od 1000 osoba čija tijela nisu bila hlađena nije imalo nikakvo ili je imalo samo minimalno oštećenje mozga. Hlađenje nije imalo učinka na preživljavanje. Metoda hlađenja tijela povezana je s povećanim rizikom od pneumonije (upala alveole u jednom ili oba plućna krila) (384 od 1000 osoba koje su bile podvrgnute metodi hlađenja naspram 352 od 1000 osoba koje nisu bile podvrgnute metodi hlađenja), povećan rizik od niskih koncentracija kalija u krvi (185 do 1000 osoba koje su koje su bile podvrgnute metodi hlađenja u odnosu na 134 od 1000 osoba koje nisu koje su bile podvrgnute metodi hlađenja) i povećani rizik od nepravilnih otkucaja srca (257 od 1000 osoba koje su koje su bile podvrgnute metodi hlađenja u odnosu na 184 od 1000 osoba koje su bile podvrgnute metodi hlađenja). U samo nekoliko istraživanja proučavale su se ove komplikacije koje se mogu liječiti.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

U nekim istraživanjima bilo je nedostataka, uključujući nedostatak informacija o tome kako su ta istraživanja provedena i korištenje neadekvatnih metoda u razvrstavanju sudionika u skupine u kojima je ili nije provedena metoda hlađenja. Međutim, kada su autori uzeli u obzir razlike između istraživanja, postalo je jasno da su ti nedostaci imali samo manji utjecaj na glavne rezultate i nisu promijenili ukupne zaključke.

Izvori financiranja istraživanja

Tvrtka povezana s uređajima za dijalizu financirala je istraživanje u kojem se koristilo vanjsko hlađenje. Od preostalih 11 istraživanja uključenih u glavnu analizu, pet istraživanja dobilo je sredstva od državnih ili neprofitnih organizacija; dva su primila setove za analizu od tvrtke koja nije povezana s metodom hlađenja, a četiri istraživanja nisu pružila informacije o financiranju.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2022. godine.