Ravnoteža je uspravno i stabilno držanje tijekom mirovanja, npr. pri stajanju i sjedenju, ili tijekom pokreta.Gubitak sposobnosti održavanja ravnoteže možda je povezana s većim rizikom pada, povećanom zavisnošću, bolešću i ponekad ranom smrću.Međutim, nejasno je koji tipovi vježbanja najbolje popravljaju ravnotežu kod starijih ljudi (iznad 60 godina) koji žive vlastitom domu ili domu za skrb starijih.

Ovaj ažurirani Cochrane sustavni pregled uključuje 94 (62 novo dodana) nasumična kontrolirana istraživanja koja uključuju 9821 sudionika.Većina sudionika bile su žene koje žive u vlastitom domu.Neke studije uključivale su slabije ljude koji su prebivali u bolnicama ili ustanovama za skrb.

Mnoga istraživanja imala su manjkave ili slabo opisane metode što bi moglo značiti da su rezultati bili pristrani.Većina studija je samo prijavilo ishod do trenutka kad prestaje program vježbanja.Dakle nisu provjerili postoje li neki trajni učinci.

Autori su odlučili u ovom sustavnom pregledu prikazati mjere ravnoteže koji se odnose na svakodnevne aktivnosti poput: vremena potrebnog za ustajanje, hodanje tri metra, okretanje i ponovno sjedanje (vremenski test ustajanja i kretanja); zatim mogućnosti stajanja na jednoj nozi (potrebno za siguran hod u dobro osvijetljenim i neosvijetljenim uvjetima), brzina hodanja (bolja ravnoteža omogućuje brže hodanje), i svakodnevne aktivnosti (Bergova ljestvica ravnoteže, koja se sastoji od 14 stavki).To su bili primarni ishodi.

Bilo je osam kategorija programa vježbanja.Prikazani su dolje, zajedno s onim mjerenjima ravnoteže koja su pokazala određene dokaze (statistički značajnog) pozitivnog učinka tih vježbi na kraju programa.Neka istraživanja su ispitivala više od jedne vrste vježbanja.Važno je uočiti da dokazi pojedinih ishoda općenito potječu iz samo nekolicine istraživanja za pojedinu vježbovnu kategoriju.

1. Hod, ravnoteža, koordinacija i funkcionalni zadaci (19 studija od kojih je 10 pružilo podatke za jedan ili više primarnih ishoda).Pozitivni učinci pronađeni su za vremenski test ustajanja i kretanja, brzinu hoda i Bergovu ljestvicu ravnoteže.

2. Vježbe osnaživanja (uključujući trening s otporom i trening snage) (21 studija od kojih je 11 pružilo podatke za jedan ili više primarnih ishoda).Pozitivni učinci su nađeni za vremenski test ustajanja i kretanja, stoj na jednoj nozi što je dulje moguće sa zatvorenim očima i brzinu hoda.

3. 3D (trodimenzionalne) vježbe (uključujući Tai Chi, qi gong, ples, jogu) (15 studija od kojih je sedam dalo podatke za jedan ili više primarnih ishoda).Pozitivni učinci pronađeni su za vremenski test ustajanja i kretanja, stoj na jednoj nozi što je dulje moguće s otvorenim i zatvorenim očima i za Bergovu ljestvicu ravnoteže.

4. Opća tjelesna aktivnost (hodanje) (sedam studija od kojih je pet pružilo podatke za jedan ili više primarnih ishoda).

5. Opća tjelesna aktivnost (biciklizam) (jedna studija koja je pružila podatke za brzinu hoda).

6. Računalni trening ravnoteže korištenjem vizualnih povratnih podataka (dvije studije, od kojih nijedna nije pružila podatke za bilo kakve primarne ishode).

7. Vibracijska platforma korištena kao intervencija (tri studije od kojih je jedna pružila podatke za vremenski test ustajanja i kretanja).

8. Višestruki tipovi vježbanja (kombinacije gore navedenih) (43 studije od kojih je 29 pružilo podatke za jedan ili više primarnih ishoda).Pozitivni učinci pronađeni su za vremenski test ustajanja i kretanja, stoj na jednoj nozi što je dulje moguće s otvorenim i zatvorenim očima, i Bergovu ljestvicu ravnoteže.

Općenito, učinkoviti programi odvijali su se tri puta tjedno tijekom tri mjeseca i uključivali su dinamične vježbe pri stajanju.Prijavljena je nekolikcina neželjenih ishoda.

Sustavni pregled je zaključio da postoje slabi dokazi o umjerenoj učinkovitosti određenih vježbi u poboljšanju ravnoteže kod starijih ljudi odmah nakon intervencije. Međutim, podaci koji nedostaju i manjkave metode mnogih uključenih istraživanja znače da su potrebna daljnja istraživanja visoke kvalitete.