Dosadašnje spoznaje

Pušenje nargile je tradicionalna metoda korištenja duhana, posebno na Istočnom Mediteranu, ali se takva upotreba duhana sada širi diljem svijeta. Puši se u društvu i često se dijeli među prijateljima ili u obitelji kod kuće, ili u barovima i kafićima koji imaju nargile na patrone. U nedostatku relevantnih podataka, mnogi pušači duhanske nargile vjeruju da je taj oblik uporabe duhana manje smrtonosan i ovisan od drugih metoda pušenja duhana, jer dim prolazi kroz vodu na putu prema korisniku. Barem u nekim kulturama je veća vjerojatnost da će žene i djevojke koristiti nargilu češće od ostalih oblika duhana i popularna je među mladim pušačima. Trenutno dostupni dokazi upućuju da pušenje nargile može stvoriti ovisnost kao i drugi oblici korištenja duhana, pa neki korisnici imaju poteškoće sa prestajanjem i mogu doživjeti slične rizike za zdravlje kao i pušači cigareta.

Značajke studija

U ovom Cochrane sustavnom pregledu detaljno je pretražen niz baza podataka. Pretraženi su pokusi indeksirani u specijaliziranom registru Cochrane skupine za istraživanje ovisnosti o duhanu u lipnju 2015. Također je pretražen niz elektroničkih baza podataka, uključujući MEDLINE, EMBASE, PsycINFO i CINAHL, koristeći razne nazive i načine pisanja imena nargile ('waterpipe' ili 'narghile' ili 'arghile' ili 'shisha' ili 'goza' ili 'narkeela' ili 'hookah' ili 'hubble bubble'). Autori su također tražili objavljena i neobjavljena ispitivanja na bilo kojem jeziku, a osobito u područjima gdje je korištenje nargile široko rasprostranjeno. Pronađene su tri studije koje su istražile načine za promjenu ponašanja koji bi mogli pomoći pušačima nargile da prestanu pušiti. Dvije intervencije su bile osmišljene posebno za pušače nargile, a jedna je bila nespecifična duhanska intervencija. Jedna mala, pilot studija je bila provedena u SAD-u na način da je na internetu prikazana Powerpoint prezentacija za publiku od 91 studenta koji su koristili nargilu. Jedna studija je bila sekundarna analiza podataka od 264 pušača nargile koji su bili dio ispitivanja koje je uključilo osobe za koje se sumnjalo da imaju tuberkulozu iz 33 zdravstvene klinike u Pakistanu. Klinike su nasumično podijeljene u one koje će provoditi intervencije za promjenu ponašanja ili one u kojima se provodi kontrola (uobičajena srkb), ili intervencija ponašanja u kombinaciji s lijekovima (bupropion) naspram kontrole (uobičajena skrb). Treća studija, provedena u Egiptu, bila je usmjerena i na pušače cigareta i pušače nargile, i bila je provedena u zajednici.

Ključni rezultati

U sva tri ispitivanja, postotak ispitanika koji su prestali pušiti nargilu je bio viši u intervencijskoj grupi nego u kontrolnim skupinama, iako je to bio statistički značajan zaključak u samo dva ispitivanja. Za osobe koje su dobivale ili bihevioralno liječenje ili bihevioralno liječenje plus burproprion je bilo vjerojatnije da će prestati pušiti nargilu u šest mjeseci praćenja u odnosu na one koji su primili uobičajenu skrb. Za muškarce koji su pušili nargilu u egipatskoj studiji je bilo vjerojatnije da će prestati pušiti u jednoj godini praćenja u intervencijskim selima nego u kontrolnim selima. Ove studije daju rezultate koji ukazuju da intervencije kojima je cilj prestanak pušenja mogu pomoći pušačima nargile da prestanu s tom navikom. Međutim, za pouzdanije podatke potrebne su daljnje, veće studije.

Kvaliteta dokaza

Sve studije su ocijenjene vrlo niskom kvalitetom dokaza, jer su to bile relativno male studije, s najmanje jednim visokim rizikom pristranosti.