Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu ispitali smo dokaze o učinkovitosti udisanja helioksa u djece sa zimskim virusnim plućnim infekcijama.

Dosadašnje spoznaje

Oko 20% novorođenčadi doživi probleme u disanju povezane s virusnom infekcijom već u prvoj godini života, a 2-3% njih završi u bolnici (hospitalizacija). U ovom Cochrane sustavnom pregledu procijenjen je učinak dodatka helioksa standardnoj terapiji. Helioks je smjesa plinova kisika i helija. Udisanje helija smanjuje napor pri disanju povećanjem protoka plinova u malim ili djelomično zatvorenim dišnim putovima (parcijalna opstrukcija).

Obilježja studija

Pronađeno je sedam kliničkih pokusa na ovu temu u kojima je bilo uključeno 447 novorođenčadi koja su bila liječena u bolnici (hospitalizirana) zbog poteškoća s disanjem. Šest kliničkih pokusa uključivalo je novorođenčad s jedinica pedijatrijske intenzivne njege, a jedan klinički pokus uključivao je novorođenčad s odjela hitne pomoći. Četiri klinička pokusa djelomično su financirana sredstvima stranke koja je imala komercijalni interes od rezultata istraživanja. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do ožujka 2015.

Ključni rezultati

Zajednički rezultati nisu uspjeli dokazati smanjenje stope otpuštanja s odjela hitne pomoći, intubiranja (stavljanja cijevi za otvaranje dišnih putova) ili trajanja liječenja. Četiri klinička pokusa sa 138 novorođenčadi koristili su klinički sustav ocjenjivanja disanja u kojem najteži slučajevi dobivaju najvišu ocjenu. Zajednički rezultati pokazali su da novorođenčad na terapiji helioksom ima smanjenje ocjene u prvih sat vremena korištenja. Mala podskupina novorođenčadi bila je spojena na uređaj koji im je upumpavao smjesu kroz nos od samog početka zbog ozbiljnosti njihovog stanja i ustanovljeno je da je kod njih skraćeno trajanje liječenja.

Kvaliteta dokaza

Svi klinički pokusi uključeni u ovaj Cochrane sustavni pregled koristili su različite metode primjene helioksa. Prag procjene stanja pacijenta za uključenje u istraživanje također je bio različit i često su studije uključivale nedovoljan broj ispitanika da bi se mogli dokazati glavni rezultati. Potrebna su daljnja ispitivanja koristeći valjanje metode primjene helioksa u kombinaciji sa standardnom medicinskom skrbi. Kriterij uključenja mora uključivati i ocjenu kliničke ozbiljnosti za ozbiljna plućna stanja da bi se izbjeglo uključivanje djece koja nisu dovoljno bolesna da bi imala koristi od ovakve terapije. Takva ispitivanja pružila bi potrebne podatke o koristi upotrebe helioksa za liječenje zimskih plućnih infekcija u novorođenčadi.