Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo kliničke pokuse o učinkovitost transfuzije krvi, uobičajene i hemafereze, za liječenje akutnog sindroma prsnog koša te usporedili poboljšanje simptoma i kliničkih ishoda u odnosu na standardnu skrb. Ovo je ažurirana verzija Cochrane pregleda koji je prvi put objavljen u 2010. godini.

Dosadašnje spoznaje

Srpasta anemija je nasljedna bolest krvi koja pogađa više od 250 milijuna ljudi širom svijeta, a posebno je česta u podsaharskoj Africi, Južnoj i Srednjoj Americi, Saudijskoj Arabiji, Indiji i nekim mediteranskim zemljama. Obilježena je prisustvom srpastih crvenih krvnih stanica koje mogu zatvoriti krvne žile te uzrokovati bol i ozbiljna oštećenja na različitim organima u tijelu. Osobe sa srpastom anemijom mogu imati akutni napad u prsima koji može uključivati groznicu i tada govorimo o akutnom sindromu prsnog koša. Akutni sindrom prsnog koša može imati više različitih uzroka uključujući infekciju i začepljenje krvnih žila. Visoka temperatura, kašalj, nedostatak zraka uz bol u prsima najčešći su simptomi ovog sindroma. Liječenje će ovisiti o kliničkom stanju pojedinca i težini simptoma. Standardno se liječenje sastoji od potporne skrbi, antibiotika, intravenskih tekućina, a transfuzija krvi, bilo uobičajena bilo hemafereza, također može biti indicirana. Uobičajena transfuzija, koja se sastoji od intravenskog davanja crvenih krvnih stanica u vrećicama, korisna je kod umjerene do teške bolesti. Kod teških ili brzo progresivnih bolesti koristi se hemafereza kako bi se uklonile srpaste stanice i zamijenile s normalnim hemoglobinom, čime se smanjuje viskoznost (gustoća) krvi.

Datum pretraživanja literature

Dokazi se odnose na literaturu objavljenu do 25. travnja 2016.

Ključni rezultati

U pregled literature je uključeno jedno istraživanje, podijeljeno na dva dijela, jedna veća opservacijska studija i jedno nasumično ispitivanje koje je trebalo procijeniti transfuziju u odnosu na standardnu ​​skrb u svrhu sprječavanja akutnog sindroma prsnog koša u osoba sa srpastom anemijom. S dvadeset i šest centara je dogovoreno uključivanje oboljelih srpaste anemije. Međutimm, samo je 10 sudionika uključeno u klinički pokus. Učinci transfuzije krvi se nisu mogli utvrditi iz ovog ispitivanja; zbog vrlo malog broja sudionika nema podataka koji bi se mogli predstaviti i stoga analizirati u ovom pregledu. Dakle, ovo jedinstveno istraživanje nije pokazalo koliko učinkovita može biti ​​transfuzija krvi za liječenje akutnog sindroma prsnog koša u osoba sa srpastom anemijom. Iako se čini da ima nekih naznaka da kronična transfuzija krvi može igrati ulogu u smanjenju pojave akutnog sindroma prsnog koša kod osoba sa srpastom anemijom i da primjena transfuzije može biti široko prihvaćena klinička praksa, trenutno ne postoji pouzdan dokaz koji bi podržavao ili odbijao opažene prednosti transfuzije kao mogućnosti liječenja; vrlo su ograničene informacije o bilo kojoj mogućoj povredi povezanoj s ovim intervencijama ili pak smjernice koje bi se mogle koristiti za pomoć pri kliničkom odlučivanju. Kliničari bi stoga trebali svaku odluku o liječenju temeljiti na kombinaciji: njihovog kliničkog iskustva, pojedinih okolnosti i jedinstvenih karakteristika te sklonosti odgovarajuće informiranih ljudi sa srpastom anemijom koji pate od akutnog sindroma prsog koša. Dakle, potrebna su buduća istraživanja kako bi se osigurao dokaz za osobe koje donose informirane odluke o tome da li je transfuzija krvi učinkovita za liječenje akutnog sindroma prsnog koša kod osoba sa srpastom anemijom.