U neke djece s infekcijama mokraćnog sustava infekcija zahvaća samo mokraćni mjehur (donji dio mokraćnog sustava). U druge djece, bakterije se šire iz mokraćnog mjehura do bubrega (gornji dio mokraćnog sustava). Samo djeca kojoj je infekcija zahvatila gornji dio mokraćnog sustava imaju rizik za razvoj trajnog oštećenja bubrega. Kada bi, pomoću neinvazivnih biomarkera, mogli razlikovati djecu s infekcijom donjeg dijela od one s infekcijom gornjeg dijela mokraćnog sustava, liječenje i praćenje pacijenata moglo bi biti prilagođeno njihovim osobnim potrebama. Autori ovog Cochrane sustavnog pregleda istražili su korisnost tri široko dostupna testa iz krvi pacijenta (prokalcitonin, C-reaktivni protein i brzina sedimentacije eritrocita) u razlikovanju infekcija gornjeg dijela od infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava. Nađene su 24 relevantne studije, od kojih je 17 dalo podatke za primarni zaključak ovog pregleda. Šest je studija (434 djece) pružilo podatke za prokalcitoninski test; njih trinaest (1638 djece) za test C-reaktivnog proteina, a šest studija (1737 djece) dalo je podatke za test brzine sedimentacije eritrocita. Utvrđeno je da su sva tri testa osjetljiva (ukupne vrijednosti osjetljivosti su u rasponu od 86% do 95%), ali nisu specifična (ukupne vrijednosti specifičnosti u rasponu su od 38% do 71%). Osjetljivost je sposobnost dijagnostičke pretrage da zaista prepozna osobe koje su bolesne (pozitivne na pretragu), dok je specifičnost sposobnost pretrage sposobnost da razvrsta osobe bez oboljenja kao negativne. Nijedan od tri analizirana testa nije dovoljno precizan da bi ga kliničari mogli sa sigurnošću koristiti za razlikovanje infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta od infekcija njegova donjeg dijela.