Žene mogu imati različitu razinu boli tijekom porođaja. Neke žene osjećaju malo boli tijekom porođaja, dok je drugima ta bol iznimno nepodnošljiva. Na bolno iskustvo tijekom porođaja mogu utjecati ženin položaj tijekom rađanja, kao i njeno kretanje, strah, tjeskoba ili samopouzdanje. Za ublažavanje bolova dostupni su različiti lijekovi i drugi postupci te je u ovom prikazu svih sustavnih pregleda na tu temu analizirano 18 sustavnih pregleda o različitim postupcima koji se koriste za ublažavanje boli tijekom porođaja, od čega je 15 bilo Cochrane sustavnih pregleda.

Većina dokaza o postupcima koji ne uključuju lijekove temelji se na svega 1-2 studije tako da ti rezultati nisu definitivni.  Međutim, utvrđeno je da uranjanje u vodu, opuštanje, akupunktura i masaža mogu nešto ublažiti bol. uranjanje u vodu i opuštanje također povećava zadovoljstvo porođajnim iskustvom. I tehnike opuštanja i akupunktura smanjili su uporabu porođajnih instrumenata, pri čemu je akupunktura također smanjila broj carskih rezova. Nije pronađeno dovoljno dokaza za procjenu da li hipnoza, biofeedack metoda, injekcija sterilne vode, aromaterapija ili transkutana električna stimulacija živaca (TENS) mogu biti djelotvorni za ublažavanje boli tijekom porođaja.

Mnogo više studija pronađeno je o lijekovima za ublažavanje boli tijekom porođaja. Udisanje dušikovog oksida i kisika (Entonox) ublažilo je bol, ali neke su žene osjećale pospanost, mučninu i malaksalost. Ne-opioidni lijekovi (npr. sedativi) ublažili su bol i neki od njih su povećali zadovoljstvo analgezijom u usporedbi s placebom ili nikakvom terapijom, ali je zadovoljstvo analgezijom bilo manje nego s opioidnim lijekovima. Epiduralna analgezija ublažila je bol, ali je povećala broj porođaja pri kojima je trebalo koristiti instrumente, kao i rizik od niskog krvnog tlaka, motornog bloka (poremećaj pokretanja nogu), vrućice i zadržavanja mokraće. Kombinirana spinalno-epiduralna analgezija omogućila je brže ublažavanje boli, ali je više žena nakon toga osjećalo svrbež nego sa samom epiduralnom analgezijom, iako je zabilježena rjeđa pojava zadržavanja mokraće. Blokovi pomoću lokalnih anestetika povećali su zadovoljstvo žena terapijom, ali su uzrokovali nuspojave kao što je znojenje, trnjenje i više je djece imalo spore otkucaje srca. Parenteralni opioidi (injekcije petidina i sličnih lijekova) bili su manje djelotvorni nego epiduralna analgezija, ali nije nađeno dovoljno dokaza da bi se prosudilo jesu li manje ili više djelotvorni nego drugi postupci za ublažavanje boli pri porođaju.

Pronađeni dokazi ukazuju da bi žene trebale imati mogućnost izabrati kakvu vrstu ublažavanja boli žele tijekom porođaja. Žene koje izaberu postupke koji ne uključuju lijekove trebali bi imati mogućnost da dobiju lijekove ukoliko to naknadno požele. Tijekom trudnoće žene treba informirati o potencijalnim koristima i štetnim učincima pojedinih metoda za ublažavanje boli. Pojedinačne studije značajno su se razlikovale po načinu mjerenja intenziteta boli, a neki važni rezultati rijetko su ili nikad prikazivani (npr. osjećaj kontrole prilikom porođaja, dojenje, interakcija majke i djeteta, cijena i zdravlje novorođenčeta). U budućim istraživanjima trebalo bi dodatno istražiti postupke za ublažavanje boli prilikom porođaja koji ne uključuju lijekove.