Životno ugroženi odrasli bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) često trebaju mehaničko (umjetno) disanje. U početku se pacijenti ventiliraju pomoću cijevi u dušniku (endotrahealne cijevi, odnosno tubusa - ETT). Međutim, bolesnicima koji primaju dugotrajnu ventilaciju često treba napraviti otvor na dušniku - traheotomiju. Taj postupak uključuje otvaranje otvora na vratu i dušniku, kako bi bilo moguće zaobići gornje dišne puteve. Tubus se zatim umetne u taj otvor. Cilj tog postupka je smanjiti komplikacije kao što su suženja zbog ožiljaka u gornjem dijelu dušnika ili oštećenja grkljana. Godine 1985. traheotomija perkutanom dilatacijom (PDT) utemeljena je kao postupak koji se provodi pokraj kreveta i sada je jedan od najčešćih kirurških zahvata izvedenih na JIL-u.

PDT ulazi u kritičnu fazu, kada je kanila umetnuta u dušnik i raniji uređaj za disanje uklonjen, manžeta od ETT koja zateže dušnik mora biti deblokirana, dok se ETT povuče. Tijekom te faze može se pojaviti nekoliko komplikacija, kao što je slučajno ispadanje tubusa (ekstubacija), pucanje (ruptura) manžetne ili udisanje (aspiracija) želučanog sadržaja. Studije su stoga istražile korisnost tzv. laringealne maske (LM) tijekom PDT. Taj uređaj se često koristi za opću anesteziju te ne mora biti povučen tijekom PDT jer je blokiran u ždrijelu. Taj postupak općenito uspijeva bez poteškoća. Ipak, zatvaranje LMA nije tako učinkovito kao kod blokiranog ETT a u najgorem slučaju scenarij može podbaciti. Iz tog razloga su provedena klinička ispitivanja kako bi se istražila uporaba LMA u odnosu na ETT s obzirom na učinkovitost i sigurnost kod pacijenata kojima treba napraviti PDT.

Dokazi u ovom sustavnom pregledu odnose se na studije objavljene do lipnja 2013. godine. Uključeno je osam nasumičnih kontroliranih ispitivanja (467 sudionika). Sve studije uključile su između 40 do 73 sudionika. Unutarnja valjanost istraživanja bila je vrlo niska, jer nije bilo moguće dobiti važne informacije o metodama koje se koriste za obavljanje tih studija. Samo jedna studija prijavila je broj ljudi koji su umrli, a rezultati su bili suviše nesigurni za istraživače kako bi utvrdili kako korištenje ETT ili LMA utječe na smrtnost. Smrtnost vezana za postupak nije bila opisana ni za jednu intervenciju. Neke studije su pokazale da se manje nuspojava dogodilo kada je korišten ETT dok su neke prijavile manje nuspojave kod LMA skupine. Sveukupno, niti jedna metoda nije bila bolja u smislu sprječavanja nuspojava. Međutim, postupak je kraći u slučaju primjene LMA.

Uporaba LMA može ili ne mora smanjiti stopu komplikacija. Na temelju ograničenog broja bolesnika ispitivanih u kliničkim ispitivanjima, nije bilo moguće izvući neke zaključke koji je postupak bolji u smislu vjerojatnosti pojave smrtnosti i nuspojava. Međutim, podatci ukazuju da bi korištenje LMA moglo skratiti trajanje postupka s poboljšanim uvjetima vidljivosti za liječnika, a što skraćuje razdoblje u kojem je disanje nesigurno. To treba uzeti u obzir kad životno ugroženim pacijentima treba PDT. Dodatne studije mogu pružiti korisne informacije i omogućiti čvrste zaključke o relativnoj sigurnosti LMA u usporedbi s ETT.

Pretraživanje literature ponovili smo u ožujku 2017. Pronađene su dvije studije koje su potencijalno uključive i te ćemo studije detaljno analizirati prilikom sljedećeg obnavljanja ovog sustavnog pregleda. Ukupno se u pregledu literature nalaze tri studije koje čekaju klasifikaciju.