Pojam venska tromboembolija (VTE) odnosi se na krvne ugruške u venama nogu (stanje poznato i pod nazivom duboka venska tromboza (DVT)), koji mogu dospijeti u pluća (uzrokojući plućnu emboliju (PE)). PE često može biti fatalna za pacijenta. Znakovi DVT-a jesu bol i otok donjeg ekstremiteta, a znakovi plućne embolije uključuju kratkoću daha i bol u prsima. Faktori rizika za VTE uključuju operativni zahvat, produljeno ležanje, traumu, pozitivnu obiteljsku anamnezu na VTE, trudnoću te krvne poremećaje. Međutim, ponekad se VTE pojavljuje bez očitog razloga (neprovocirana je). U takvih pacijenata uzrok VTE može biti nedijagnosticirani maligni tumor. Zbog toga se postavlja pitanje bi li se pacijenti s neprovociranom VTE trebali podvrgnuti dijagnostici za otkrivanje podležećeg malignog tumora. To je potencijalno važno jer se postupci u liječenju VTE razlikuju u pacijenata sa i bez malignog tumora. Dijagnoza malignog tumora osigurala bi da pacijenti prime optimalno liječenje kako bi se reducirao rizik od nove VTE. Osim toga, ta bi dijagnoza rezultirala ranijim liječenjem samog malignog tumora, u stadiju u kojem je uspješnost liječenja veća.

Ovaj je sustavni pregled ocijenio jesu li testiranja na nedijagnosticirani maligni tumor u pacijenata s prvom neprovociranom VTE (DVT ili PE) bila učinkovita u reduciranju smrti i bolesti povezanih s malignim tumorima i VTE. Pronađene su dvije studije u koje je bilo uključeno sveukupno 396 pacijenata. Obje su studije usporedile dijagnostičko testiranje na maligni tumor sa neprovođenjem dijagnostičkih postupaka. U jednoj se studiji koristio kompletni spektar dijagnostičkih pretraga, dok se u drugoj proveo manji broj dijagnostičkih testova. Dokazi su umjerene kvalitete jer su studije bile malene, iako je procijenjeno da je rizik pristranosti bio nizak. Kombinacija rezultata obje studije pokazuje da dijagnostički postupci nisu imali učinak na broj smrti povezanih s malignim tumorom. Štoviše, dijagnostičkim se testiranjima nije identificiralo više osoba s malignim tumorom. No, testiranja su otkrila maligne tumore u ranijem stadiju (otprilike 10 mjeseci ranije). Nijedna od dviju studija nije istražila broj smrti od bilo kojeg uzroka, smrti i bolesti koje su povezane s VTE, nuspojave postupaka u dijagnostici malignih tumora, nuspojave liječenja VTE niti zadovoljstvo pacijenata. Autori ovog sustavnog pregleda zaključili su da postoji premalo studija da bi se moglo utvrditi je li provođenje testiranja za dijagnozu malignog tumora u pacijenata s prvom neprovociranom VTE (DVT ili PE) učinkovito u reduciranju smrti i bolesti povezanih s malignim tumorima i VTE. Potrebna su daljnja istraživanja velikog opsega i dobre kvalitete.