Zašto je poboljšanje dijagnostike Wilsonove bolesti važno?

Wilsonova bolest je nasljedna bolest koja dovodi do nakupljanja bakra u zahvaćenim dijelovima tijela. Dijagnoza se obično postavlja u djece ili mlađih odraslih, ali zabilježena je i u odraslih starijih od 60 godina. Nakupljanje bakra započinje u jetri, a s vremenom napreduje, utječući na mozak. Međutim, izazov za liječnike je što bolest jetre u Wilsonovoj bolesti ima nespecifična obilježja i standardni jetreni krvni testovi mogu biti normalni, čak i s uznapredovalim ožiljcima jetre ili cirozom. Rana dijagnoza omogućuje ranije liječenje, međutim, drugi uzroci kronične bolesti jetre mogu uzrokovati lažno pozitivne rezultate i, ovisno o graničnim vrijednostima korištenim za testiranje, mogu rezultirati daljnjim nepotrebnim ispitivanjem. Suprotno tome, lažno negativni rezultati mogu se pojaviti kada se koristi strategija pojedinačnog testa za dijagnozu, što može dovesti do kašnjenja u liječenju.

Koji je cilj i što je uključeno u ovaj sustavni pregled?

Cilj je bio ispitati točnost uobičajeno korištenih dijagnostičkih testova za ispravno prepoznavanje Wilsonove bolesti. Ti testovi su: ceruloplazmin (protein koji prenosi bakar u krvi), bakar u mokraći i bakar u jetri. Početna procjena obično uključuje pregled očiju na znakove Wilsonove bolesti i krvni test na ceruloplazmin, jer je ovo najdostupniji biokemijski test na Wilsonovu bolest. Međutim, put dijagnosticiranja Wilsonove bolesti vrlo je različit. Daljnje testiranje ovisi o rezultatima početnog testiranja, dostupnosti relevantnih testova i vjerojatnosti s kojom liječnik vjeruje da pojedinac ima Wilsonovu bolest.

Ključni rezultati ovog sustavnog pregleda

Pronašli smo osam istraživanja s ukupno 5,699 sudionika, u kojima je kod 1,009 ispitanika dijagnosticirana Wilsonova bolest. Jedno istraživanje procijenilo je sva tri biokemijska testa, tri su procijenila ceruloplazmin, jedno 24-satni bakar u urinu, dva bakar u jetri te jedno procjenuje i urin i bakar u jetri.

Četiri istraživanja procjenjivala su odrasle i djecu, tri djecu i adolescente i jedno odrasle. Klinička slika Wilsonove bolesti također se razlikovala: u šest istraživanja praćene su osobe koje imaju i jetrene i neurološke simptomime Wilsonove bolesti, uz osobe koje još nisu razvile simptome; preostala dva istraživanja procjenjivala su samo osobe sa jetrenim simptomima.

Sposobnost tri ispitivana testa za otkrivanje onih s Wilsonovom bolešću (nazvana osjetljivost) bila je promjenjiva (50% do 94,4%); sposobnost otkrivanja osoba bez bolesti (nazvana specifičnost) također je bila promjenjiva (52,2% do 98,3%). Nijedan test nije mogao samostalno dijagnosticirati Wilsonovu bolest. Također, nije bilo dovoljno dokaza za utvrđivanje preciznosti testova unutar različitih dobnih skupina ili podskupina Wilsonove bolesti (npr. onih s jetrenim ili neurološkim simptomima).

Koliko su rezultati istraživanja ovog sustavnog pregleda pouzdani?

Budući da ne postoji test zlatnog standarda za dijagnosticiranje Wilsonove bolesti, odabrali smo klinički i laboratorijski standard (Leipzig kriteriji) kako bismo utvrdili dijagnozu bolesti. Rezultati ovog sustavnog pregleda ukazuju da će dio varijabilnosti u osjetljivosti i specifičnosti kod graničnih vrijednosti Leipzig kriterija vjerojatno utjecati na izbor metode dijagnostičkog testa. Međutim, bilo je nekih problema s načinom provođenja uključenih istraživanja. To može dovesti do toga da se razine ceruloplazmina, odnosno bakra u mokraći ili u jetri, čine točnijim nego što jesu, povećavajući broj pozitivnih rezultata (osjetljivost).

Koji su zaključci ovog pregleda?

Ograničeni dokazi iz obuhvaćenih istraživanja podupiru upotrebu više testova, kao što je navedeno u Leipzig kriterijima. Dijagnostički pragovi korišteni u ovim kriterijima razlikovat će se ovisno o laboratorijskom ispitivanju, metodi koja se koristi za provođenje laboratorijskog ispitivanja i pojedincima u obuhvaćenim istraživanjima (koji su varirali prema dobi, etničkoj pripadnosti i kliničkoj slici bolesti). Ove čimbenike treba uzeti u obzir prilikom tumačenja rezultata. Visoka osjetljivost (točno pozitivne dijagnoze) za svaki laboratorijski test moguća je pri određenim graničnim vrijednostima; međutim, kada se koristi izolirano, svaki laboratorijski test može imati lažno pozitivnu ili lažno negativnu vrijednost. Ograničenja u dizajnu istraživanja mogu preuveličati točnost testova.

Datum pretraživanja literature

Autori sustavnog pregleda pretražili su literaturu objavljenu do 29. svibnja 2019 godine.