Istraživačko pitanje

Koje su prednosti i rizici korištenja lijekova za blokiranje hormona oksitocina u žena podvrgnutih prijenosu zametaka u maternicu?

Dosadašnje spoznaje

Prijenos zametaka u maternicu (engl. embryo transfer, ET) ključan je dio tehnologije potpomognute oplodnje (engl. assisted reproductive technology, ART), a uključuje unošenje jednog ili više zametaka (oplođenih jajnih stanica) u maternicu. Stezanje mišića maternice ili kontrakcija gibanje je u površini maternične stijenke nalik valovima, a prisustvo kontrakcija oko vremena prijenosa zametka u maternicu povezuje se s nižim stopama trudnoće. Trenutno se ne koriste nikakvi lijekovi kako bi se suzbio negativan učinak kontrakcija na usađivanje zametaka u maternicu. Oksitocin je prirodan hormon za koji je poznato da izaziva kontrakcije tijekom poroda. Lijekovi koji sprječavaju njegovo djelovanje redovito se koriste za zaustavljanje kontrakcija kod prijevremenih poroda. Neki smatraju da je oksitocin odgovoran i za kontrakcije koje se zbivaju oko vremena prijenosa zametka u maternicu. Zbog toga se postavlja pitanje mogu li lijekovi koji zaustavljaju kontrakcije tijekom poroda zaustaviti kontrakcije oko vremena prijenosa zametka u maternicu te time potencijalno povećati stopu trudnoća.

Značajke istraživanja

Pronađeno je 11 istraživanja u kojima se proučavao učinak lijekova koji sprječavaju djelovanje oksitocina na 3,733 žene podvrgnute prijenosu zametka u maternicu. Lijekovi koji sprječavaju djelovanje oksitocina primjenjivali su se injekcijom u venu (atosiban) u sedam istraživanja, potkožno (barusiban) u jednom istraživanju te kroz usta (nolasiban) u tri istraživanja. U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do ožujka 2021. godine.

Ključni rezultati

Primjena lijeka injekcijom (atosiban) u usporedbi sa nikakvom terapijom

Učinci atosibana na stopu uspješnih poroda i stopu spontanih pobačaja nisu jasni. U klinici sa stopom uspješnih poroda od 38% bez primjene lijekova za sprječavanje djelovanja oksitocina primjenu atosibana povezivalo bi se sa stopom uspješnih porođaja od 33 do 47%. U klinici sa stopom spontanih pobačaja od 7% bez primjene lijekova koji sprječavaju djelovanje oksitocina primjenu atosibana povezivalo bi se sa stopom spontanih pobačaja od 5 do 11%.

Primjena potkožnih lijekova (barusiban) u usporedbi sa nikakvom terapijom

Nisu pronađena istraživanja koja bi dala podatke o stopi uspješnih poroda ili stopi spontanih pobačaja uz primjenu barusibana. Nije sigurno utječe li barusiban na stopu kliničkih trudnoća.

Primjena oralnih lijekova (nolasiban) u usporedbi sa nikakvom terapijom

Dokazi upućuju da stopa uspješnih poroda uz primjenu nolasibana nije veća od stope uspješnih poroda bez primjene lijekova. U klinici sa stopom uspješnih poroda od 33% po ciklusu bez primjene lijekova, primjenu nolasibana povezivalo bi se sa stopom uspješnih poroda od 33 do 42%.

Učinak oralne primjene nolasibana na stopu spontanih pobačaja nije jasan. U klinici sa stopom spontanih pobačaja od 2% po ciklusu bez primjene lijekova, primjenu nolasibana povezivalo bi se sa stopom spontanih pobačaja od 1 do 4%.

Dokazi upućuju na to da je uz primjenu nolasibana stopa kliničkih trudnoća veća od stope trudnoća bez primjene lijekova. U klinici sa stopom kliničkih trudnoća od 35% po ciklusu bez primjene lijekova, primjenu nolasibana povezivalo bi se sa stopom kliničkih trudnoća od 35 do 45%.

Dokazi za sve navedene lijekove o štetnim događajima, poput višeplodne trudnoće (trudnoća s dvoje, troje ili više zametaka), izvanmaterične trudnoće, loših reakcija na lijekove ili kongenitalne anomalije (poremećaje prisutne od rođenja), bili su slabo opisani ili neuvjerljivi.

Pouzdanost dokaza
Dokazi su bili vrlo niske do visoke razine pouzdanosti. Glavna ograničenja bila su loše izvještavanje o metodama istraživanja i nedostatak preciznosti zbog malog opsega istraživanja te malog broja značajnih događaja.