Dosadašnje spoznaje
Žene koje su imale pozitivne rezultate na testovima oštećenja (mutacije) u jednom od BRCA gena (povezanog s BRCA1 DNA popravkom ili BRCA2 DNA popravkom (BRCA1 ili BRCA2)) imaju povećan rizik za razvoj raka dojke i tubo-ovarija (raka jajovoda ili jajnika). Značajan broj ženskih BRCA nositeljica će izabrati operaciju uklanjanja tkiva dojke, jajovoda i jajnika s ciljem smanjenja rizika razvoja raka dojke, jajovoda i jajnika. Ova vrsta operacije može biti značajna promjena u životu, a žene kao posljedicu mogu iskusiti negativne tjelesne i emocionalne promjene. Te promjene mogu utjecati na funkciju i izgled njihovih tijela, što kao posljedicu može imati negativni psihološki učinak na žene i njihove odnose.

Pitanje sustavnog pregleda
Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda je bio saznati mogu li intervencije pomoći sa društvenim i psihološkim učincima tjelesnih i emocionalnih promjena žena koje su imale operaciju smanjenja rizika.

Glavni rezultati
Pronađena su dva istraživanja koja su procjenjivala psihosocijalne intervencije kod žena koje su se podvrgle uklanjanju svojih jajovoda i jajnika radi smanjenja rizika raka tubo-ovarija.

Jedno randomizirano kontrolirano istraživanje (istraživanje u kojem su sudionici podijeljeni u jednu od dvije ili više terapijskih skupina koristeći metodu nasumične raspodjele) procjenjivalo je program treninga smanjenja stresa temeljen na svjesnoj pažnji (eng. mindfulness) za simptome menopauze nakon operacije smanjenja rizika. Dok je bilo poboljšanja u kratkoročnoj i dugoročnoj kvaliteti života specifičnoj za menopauzu kod žena sa simptomima menopauze, intervencije nisu bile povezane sa poboljšanjem spolnog funkcioniranja ili s njim povezanog stresa.

Žene koje su sudjelovale u istraživanju koje nije bilo randomizirano su sve primile intervenciju i ocijenile same sebe u određenim stavkama vezanim za psihoseksualno funkcioniranje i psihološke prilagodbe prije i nakon intervencije (ciljani spolno-zdravstveni odgoj, tjelesna osviještenost i trening relaksacije, te strategije kognitivne terapije temeljene na svjesnoj pažnji). One su također dobile grupni psihoedukacijski sastanak i telefonsko savjetovanje. Ishodi su temeljeni na razlikama između rezultata prije i nakon. Sve žene uključene u istraživanje su imale rizik raka tubo-ovarija na temelju posjedovanja štetnog ili oštećenog BRCA gena, ali nijedna nije imala rak tubo-ovarija u osobnoj povijesti bolesti.

Nije bilo objavljenih istraživanja o društvenim i psihološkim intervencijama nakon preventivne operacije uklanjanjem tkiva dojke u BRCA nositeljica.

Kvaliteta dokaza
Sigurnost (kvaliteta) dokaza bila je u rasponu od umjerene do vrlo niske, sa samo jednim randomiziranim kontroliranim istraživanjem i jednim nerandomiziranom istraživanjem koje nije imalo uključenu kontrolnu skupinu. Oba istraživanja su uključila mali broj žena.

Zaključci
Zbog ograničenih dokaza srednje do vrlo niske kvalitete, nije moguće donijeti sigurne zaključke o učinkovitosti psihosocijalnih intervencija nakon operacije smanjenja rizika u žena BRCA nositeljica na poboljšanje kvalitete života i psihološke (emocionalne) prilagodbe. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi utvrdili kako najbolje poduprijeti žene koje izaberu operaciju smanjenja rizika.