Koji je cilj ovoga sustavnoga pregleda?

Inhibitori aromataze (AI) hormonska su terapija koja se koristi za liječenje određene vrste raka dojke u žena u postmenopauzi. Međutim, oni mogu uzrokovati bolove u zglobovima i mišićima (koje zovemo mišićno-koštani simptomi uzrokovani inhibitorom aromataze ili AIMSS). Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je otkriti mogu li terapijske vježbanje smanjiti tu bol kod žena koje se podvrgavaju liječenju ranog raka dojke.

Ključne poruke

Nejasno je može li vježbanje poboljšati, pogoršati ili ne utječe na bol, kvalitetu života, snagu stiska ili utječe li na broj žena koje nastavljaju uzimati AI lijekove. Vježbanje vjerojatno dovodi do male ili nikakve razlike u ukočenosti žena koje pate od AIMSS -a, iako je i sigurnost ovih dokaza bila niska. Vježbe su vjerojatno sigurne kod žena s AIMSS-om.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Ispitivanja su pokazala poboljšano preživljavanje žena koje su uzimale AI terapiju pet do deset godina nakon operacije, ali nažalost, povezane su s mišićno-koštanim nuspojavama zbog kojih neke žene mogu prestati uzimati lijekove, što može utjecati na njihovo preživljavanje. Proučavali smo može li vježbanje pomoći u sprječavanju ili liječenju bolova u zglobovima, ukočenosti i bolova u mišićima od AI-a koje uzimaju žene s rakom dojke kako bi spriječile ponovnu pojavu bolesti. Pogledali smo ispitivanja vježbanja u usporedbi s uobičajenom njegom, boravkom na listi čekanja za vježbanje ili drugim vježbama poput hodanja, kod žena koje su imale AIMSS. Uključene su žene u dobi od 18 godina ili starije s ranim stadijem raka dojke koje su se liječile sa AI. U većini ispitivanja žene su morale imati bolove u zglobovima ili mišićima dok su se liječile AI-om.

Proučavali smo brojne ishode, uključujući promjene u boli, ukočenosti, snazi šake (čvrstoće stiska), broju žena koje nastavljaju uzimati AI lijekove, kvaliteti života žena na AI lijekovima i sigurnosti programa vježbanja.

Ključni rezultati

Prikupili samo i analizirali sva relevantna ispitivanja kako bismo odgovorili na ovo pitanje te smo našli sedam ispitivanja s ukupno 400 žena. Ova ispitivanja uključivala su različit broj ispitanika, u rasponu od 20 do 121. Tri su ispitivanja provedene u SAD-u, jedno u Velikoj Britaniji, jedno u Australiji, jedno u Kanadi i jedno u Japanu. Sveukupna je pouzdanost dokaza bila vrlo niska. Većina ispitivanja nije imala mnogo sudionika, pa je bilo teško pronaći male razlike. Drugi je problem bio to što su ispitivači koji su procjenjivali rezultate znali koju terapiju vježbanja žena prima, a to je možda unijelo pristranost. Mnoga ispitivanja nisu objavila sve svoje rezultate, a neka nisu provedena prema visokim standardima istraživanja.

Stoga nije jasno ima li vježbanje pozitivan ili negativan učinak na bol, snagu stiska, broj žena koje nastavljaju uzimati AI lijekove ili na kvalitetu života žena s AIMSS-om, zbog vrlo male pouzdanosti dokaza. Vježbanje vjerojatno dovodi do male ili nikakve promjene u ukočenosti žena koje pate od AIMSS-a. Ono što je važno, vježbanje je vjerojatno sigurno, bez prijavljenih štetnih učinaka, iako ispitivanja nisu dugo pratila žene. Nema dostupnih podataka za procjenu učinka vježbanja na preživljavanje u žena s AIMSS-om. Unatoč ovim neuvjerljivim nalazima, vježbanje se ipak treba preporučiti kao dio rutinske njege žena s rakom dojke, zbog svojih širokih prednosti.

Datum pretraživanja dokaza

Posljednja pretraga u ovom pregledu obavljena je u prosincu 2018. godine, a pretraga za ispitivanjima u tijeku u kolovozu 2019. godine.