Koji je cilj ovog sustavnog pregleda?

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je otkriti jesu li stimulirajući i nestimulirajući lijekovi učinkoviti i sigurni u liječenju osoba s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) i epilepsijom. Autori pregleda prikupili su i analizirali sva relevantna istraživanja kako bi odgovorili na ovo pitanje.

Dosadašnje spoznaje

Epilepsija je bolest kod koje je mozak predisponiran za stvaranje napadaja. ADHD je stanje u kojem svakodnevni život ometaju nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Često je da osoba s epilepsijom ima i dijagnozu ADHD-a. Ove dijagnoze zajedno mogu imati negativan utjecaj na obrazovanje, zanimanje te obiteljske i društvene odnose.

ADHD se može kontrolirati terapijom lijekovima. Ta se terapija sastoji od stimulansa kao što je metilfenidat i nestimulansa kao što je atomoksetin. Ovi lijekovi utječu na različite neurotransmitere u mozgu kako bi poboljšali koncentraciju i kontrolu impulzivnosti. Pretpostavlja se da stimulansi, osobito metilfenidat, mogu pogoršati epilepsiju ili uzrokovati napadaje. I stimulansi i nestimulansi i dalje se propisuju uz upozorenje da bi mogli pogoršati napadaje.

Ne znamo jesu li stimulansi i nestimulansi učinkoviti i sigurni u liječenju osoba s ADHD-om i epilepsijom. Također ne znamo imaju li ti lijekovi nepodnošljive nuspojave koje ljude sprječavaju da ih svakodnevno uzimaju.

Koji su ključni rezultati ovog pregleda?

Pronašli smo dva relevantna istraživanja koja su uključivala djecu s ADHD-om i epilepsijom: jedno američko istraživanje bavilo se metilfenidatom oralnog sustava s osmotskim otpuštanjem (OROS-MPH) i financirano je vladinom donacijom; jedno iransko istraživanje bavilo se omega-3 suplementima i financirano je sveučilišnom stipendijom.

U prvom istraživanju, djeca u jednoj američkoj klinici primala su ili OROS-MPH sa sve većim dozama ili placebo. Ovo istraživanje sugerira da djeca koja primaju OROS-MPH:

• mogu imati povećan rizik od napadaja s višim dozama OROS-MPH, iako u to nismo sigurni.

• vjerojatno je dvostruko veća vjerojatnost da će prestati uzimati OROS-MPH zbog nuspojava (npr. pogoršanje emocionalne labilnosti i epileptičkih napadaja), iako smo samo umjereno sigurni u ovaj rezultat.

• mogu im se poboljšati simptomi ADHD-a, iako u to nismo sigurni.

U drugom istraživanju, djeca u iranskoj poliklinici primala su ili omega-3, antipsihotik risperidon i uobičajene lijekove protiv napadaja (engl. anti-seizure medication, ASM) ili samo risperidon i uobičajeni ASM. Ovo ustraživanje sugerira da djeca koja primaju omegu-3:

• mogu imati manje napadaja (djeca koja su primala omegu-3 imala su šest ili sedam napadaja manje mjesečno u prosjeku u usporedbi s djecom koja nisu primala omegu-3), iako u to nismo sigurni.

• manje je vjerojatno da će prestati uzimati omegu-3 zbog nuspojava (pospanost, proljev te mučnina i povraćanje), iako u to nismo sigurni. Međutim, učinci omege-3 variraju i moguće je da omega-3 čini malu ili nikakvu razliku.

Autori pregleda nisu pronašli nikakva istraživanja koja su proučavala učinak omege-3 na simptome ADHD-a.

Autori pregleda nisu pronašli istraživanja koja su se bavila odraslim osobama s ADHD-om i epilepsijom, te drugim vrstama stimulativnih i nestimulativnih lijekova.

Ključne poruke

Lijek za stimulaciju OROS-MPH može poboljšati simptome ADHD-a, ali također može povećati rizik od neželjenih događaja kao što su epileptički napadaji i emocionalna labilnost. Nestimulirajući lijek omega-3 može biti siguran za korištenje kod djece s ADHD-om i epilepsijom; međutim, ne znamo je li učinkovit u liječenju simptoma ADHD-a. Ove zaključke treba tumačiti s oprezom zbog pristranosti istraživanja, neizravnih mjera ishoda, malog broja događaja i velikih intervala pouzdanosti. Još uvijek trebamo više visokokvalitetnih istraživanja, uključujući istraživanja koja uključuju odrasle osobe s ADHD-om i epilepsijom i više vrsta stimulativnih i nestimulativnih lijekova.

Datum pretraživanja dokaza

Autori su pretražili istraživanja koja su objavljena do listopada 2020. godine.