Imaju li pacijenti koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 koristi od uporabe različitih oblika inzulina kao bazalnog inzulina?

Uvod

Šećerna bolest (dijabetes melitus) je stanje u kojem je razina šećera u krvi previsoka. Inzulin je hormon koji regulira razinu glukoze u krvi, a luči ga gušterača (mali organ smješten iza želuca). U ljudi koji boluju od dijabetesa tipa 1, gušterača ne proizvodi inzulin, pa oni moraju ubrizgavati inzulin kako bi kontrolirali i održavali razinu glukoze u krvi. Cilj inzulinske terapije je oponašati fiziološko lučenje inzulina. Inzulin se daje injekcijom pod kožu (supkutano) koristeći inzulinsku špricu, olovku ili inzulinsku pumpu. Kako bi se kontrolirala razina glukoze u krvi dok osoba ne jede, potreban je bazalni ili dugodjelujući inzulin. Bazalni se inzulin može primjenjivati jednom ili dvaput dnevno, koristeći pripravke srednjedjelujućeg ili (ultra-)dugodjelujućeg inzulina. Bazalni inzulin može biti srednje-dugodjelujući NPH inzulin (engl. Neutral Protamine Hagedorn, tj. suspenzija inzulina s protaminom) ili (ultra-)dugodjelujući inzulinski analog (sintetski inzulin). Nadomjestak inzulina koji se uzima uz obrok, kako bi kontrolirao razinu glukoze nakon jela (prandijalni inzulin), brzodjelujući je oblik inzulina. Cilj liječenja većine ljudi sa šećernom bolesti tipa 1 je postići vrijednosti glukoze u krvi nalik normalnima, kako bi se izbjegle dugoročne komplikacije poput bolesti bubrega ili oka, uz očuvanu slobodu odlučivanja o vremenu konzumacije obroka, vrste i količine hrane. Glavna nuspojava liječenja inzulinom je hipoglikemija (stanje snižene razine šećera u krvi), koja može biti ozbiljna.

Autori su željeli doznati je li neki od oblika dugodjelujućeg inzulina bolji od NPH inzulina ili drugih oblika dugodjelujućeg inzulina, za pacijente koji boluju od šećerne bolesti tipa 1. Autori su naročito tražili podatke za ishode kao što su smrt, kvaliteta života povezana sa zdravljem, teška (noćna) hipoglikemija, ozbiljne nuspojave, ne-smrtonosne komplikacije šećerne bolesti (srčani ili moždani udar), te razine glikoziliranog hemoglobina A1c (HbA1c), koji je pokazatelj dugotrajne kontrole glukoze u krvi.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Autori su pretražili medicinske baze podataka i kontaktirali proizvođače lijekova i agencije za regulaciju prometa lijekova kako bi pronašli:
- randomizirana kontrolirana ispitivanja (vrsta istraživanja u kojima se sudionici nasumično podijele u jednu od skupina liječenja);
- istraživanja koja su uključivala pacijente koji boluju od šećerne bolesti tipa 1;
- istraživanja koja su uspoređivala neki od oblika (ultra-)dugodjelujućih inzulina s drugim oblicima (ultra-)dugodjelujućih inzulina ili NPH inzulinom;
- koja su trajala barem 24 tjedna.

Rezultati sustavnog pregleda
Autori su pronašli ukupno 26 istraživanja koja su uključila ukupno 8780 sudionika (21% su bila djeca). Istraživanja su trajala između 24 tjedna i dvije godine. Istraživanja su usporedila:
- NPH inzulin i inzulin determir (9 istraživanja);
- NPH inzulin i inzulin glargin (9 istraživanja);
- Inzulin determin i inzulin glargin (2 istraživanja);
- Inzulin degludek i inzulin determir (2 istraživanja);
- Inzulin degludek i inzulin glargin (4 istraživanja);

Nijedno istraživanje nije uspoređivalo NPH inzulin i inzulin degludek.

Ključni rezultati

Nije bilo jasnih razlika za različite oblike dugodjelujućih inzulina u svim glavnim ishodima.

Teške hipoglikemijske epizode bile su rjeđe kod onih koji su koristili inzulin determir: među 1000 ispitanika koji su koristili NPH inzulin, 115 je imalo tešku hipoglikemiju, dok je broj ispitanika koji su koristili inzulin determir i imali teške hipoglikemijske epizode bio za 36 manji (od 9 do 55 ispitanika manje). Međutim, rezultati su bili nedosljedni. To znači da, ako se provedu dodatna istraživanja, možda neće biti jasne razlike između inzulina determira i NPH inzulina. Nije bilo jasnih razlika u učestalosti teških noćnih hipoglikemija. Nije bilo jasnih razlika u kvaliteti života povezanoj sa zdravljem, teškim nuspojavama ili razinama HbA1c. Jako je malo ljudi doživjelo srčani udar ili umrlo, dok moždani udar nije zabilježen.

Nije bilo jasnih razlika u usporedbi inzulin glargina i NPH inzulina za sve glavne ishode. Jako je malo ljudi doživjelo srčani ili moždani udar ili umrlo.

Nije bilo jasne razlike u svim usporedbama između odraslih i djece.

Razina pouzdanosti dokaza
Dokazi su umjereno pouzdani za smrtnost, tešku (noćnu) hipoglikemijsku epizodu, ozbiljne nuspojave i razinu HbA1c, za usporedbu inzulinskih analoga determira i glargina s NPH inzulinom. Nije bilo dovoljno istraživanja dovoljno dugog trajanja da bi se ispitao učinak na srčani udar, moždani udar ili kvalitetu života povezanu sa zdravljem, pa su dokaz za to nesigurni.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 24. kolovoza 2020. godine.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Preveo: Marin Viđak. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information