Zašto je ovo pitanje važno?

Globalna COVID-19 pandemija naglasila je važnost točnog i pravovremenog praćenja kontakata. Praćenjem kontakata ljudima se daje do znanja da su možda bili u blizini osobe koja ima ili pokazuje simptome zarazne bolesti, što im omogućuje da odu u samoizolaciju i pomaže u zaustavljanju širenja zaraze. Praćenje kontakata obično započinje obaviješću da netko ima zaraznu bolest. Te se osobe trebaju prisjetiti svojih kontakata unatrag dva do tri dana prije pojave simptoma. To oduzima puno vremena i ne mora uvijek dati cjelovitu sliku pa bi digitalna pomagala mogla pomoći u praćenju kontakata.

Digitalno praćenje koristi tehnologiju kako bi pratilo i pronašlo kontakte. Pojedinci preuzmu aplikaciju na svoj pametni telefon i bilježe podatke o lokaciji i simptomima ili njihovi uređaji koriste tehnologiju za pronalaženje lokacije, poput Bluetooth-a ili GPS-a (globalni sustav pozicioniranja). Ako je korisnik zaražen, tehnologija identificira bliske kontakte i/ili sekundarne infekcije (osobe kojima je prenio bolest) te obavještava osobe koje su bile u njegovoj blizini. Tehnologija pronalazi mjesto gdje je infekcija prenesena i njezino trajanje (kontekst).

Međutim, problemi se mogu pojaviti tamo gdje je pristup tehnologiji ograničen, na primjer kod populacije s niskim primanjima ili među osobama starije životne dobi. Također, neki ljudi to vide kao narušavanje privatnosti i sumnjičavi su prema tome kako će njihovi podaci biti korišteni.

Željelo se vidjeti je li digitalno praćenje kontakata učinkovito u smanjenju širenja zaraze u usporedbi s običnim praćenjem, uzimajući u obzir sekundarne infekcije, prepoznavanje bliskih kontakata, pronalaženje cjelokupnog skupa kontakata i utvrđivanje konteksta zaraze.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražene su medicinske baze podataka kako bi se pronašla istraživanja koja su obuhvaćala digitalno praćenje kontakata. Prednost su imala istraživanja provedena tijekom izbijanja zaraznih bolesti koja su ispitivala stvarne ljude u stvarnom vremenu, ali su uključena i istraživanja u bilo kojem okruženju i bilo kojeg oblika.

Kako bi se brže dobio odgovor na istraživačko pitanje, skraćeni su neki koraci u postupku izrade Cochraneovog sustavnog pregleda. Međutim, zaključci dobiveni u ovom sustavnom pregledu su pouzdani.

Ključni rezultati

Pronađeno je 12 relevantnih istraživanja. Šest je istraživanja obradilo učinkovitost digitalnog praćenja kontakata na određenim skupinama (kohortama) ispitanika: tri tijekom epidemija (ebola u Sierra Leoneu, tuberkuloza u Bocvani i hripavac u SAD-u); a za potrebe ostala tri istraživanja je replicirano izbijanje zaraze u školama kako bi se procijenili sustavi za utvrđivanje bliskih kontakata ispitanika. Preostalih šest bila su istraživanja modeliranja koja su simulirala digitalno praćenje kontakata.

Ključni rezultati

Digitalno praćenje kontakata zajedno sa samoizolacijom vjerojatno smanjuje broj sekundarnih zaraza, ali ne toliko kao i obično praćenje kontakata u kombinaciji sa samoizolacijom (dva istraživanja modeliranja).

Uz digitalno praćenje kontakata pronađeno je više bliskih kontakata u dvije epidemije nego običnim praćenjem kontakata (dva istraživanja u SAD-u i Sierra Leoneu). Uređaji u okruženju bez epidemije mogu pronaći više bliskih kontakata nego samostalno ispunjavani dnevnici i ankete.

Aplikacija može smanjiti vrijeme potrebno za prikupljanje niza bliskih kontakata (jedno istraživanje). Digitalni sustavi bili su brži od papirnatih sustava za bilježenje novih kontakata i praćenje već poznatih kontakata, a moguće da su i manje skloni gubitku podataka.

Problemi s pristupom sustavu (dva istraživanja) uključuju neujednačenu mrežnu pokrivenost, nedostatak podataka, tehničke probleme i veće potrebe za obukom osoblja. Osobni troškovi osobe koja pronalazi kontakte povećali su se (jedno istraživanje) zbog putovanja i punjenja mobitela. Čini se da su svi uređaji zaštitili osobe kojima je dijagnosticirana zaraza od njihovih kontakata, uhoda i vlasti, ali korisnici jedne aplikacije bili su članovi javnih zdravstvenih ustanova. Istraživanja su zabilježila i slučajeve ukradenog hardvera (rabljeni mobiteli) te su pokazala da se papirnati obrasci "često zagube", a digitalni podaci su zaštićeni lozinkom (dva istraživanja) i kodirani (jedno istraživanje).

Nisu pronađeni dokazi o informacijama o kontekstu infekcije i prihvatljivosti.

Zaključak

Malo je vjerojatno da bi digitalne tehnologije bile jedina metoda praćenja kontakata tijekom izbijanja zaraze, vjerojatno bi se koristile zajedno s ostalim metodama. Nažalost, učinkovitost ove tehnologije u velikoj mjeri nije dokazana u stvarnom zaraznom okruženju te nijedno uključeno istraživanje nije vrjednovalo digitalno i obično praćenje zajedno, u odnosu na samo digitalno praćenje. Uključena istraživanja vrjednovala su različite tehnologije i koristila se različitim metodama, tako da njihovi dokazi nisu sigurni.

Vlade koje provode digitalno praćenje kontakata trebale bi osigurati da rizične populacije ne budu u nepovoljnom položaju te uzeti u obzir pitanje privatnosti.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2020.