Ključne poruke

- Tijekom pandemije, vlade i druga tijela moraju jasno komunicirati s javnošću o tome kako se ljudi mogu zaštititi. Ta se komunikacija mora temeljiti na povjerenju i dobrom planiranju. Ljudi i zajednice pogođeni pandemijom trebaju biti uključeni u planiranje i komunikaciju. Komunikacija bi trebala doprijeti do svih ljudi u zajednici, uključujući one koji imaju problema s čitanjem i pisanjem, ljude koji govore jezike koji nisu dominantni jezik zajednice i ljude koji se suočavaju s drugim vrstama nepovoljnog položaja. Jasna komunikacija može poboljšati praćenje mjera zaštite.

- Ovaj je sustavni pregled identificirao šest tema koje mogu usmjeravati pristupe najbolje prakse javnozdravstvenoj komunikaciji tijekom pandemije. Te teme su:

1) Jačanje povjerenja javnosti i suzbijanje dezinformacija;

2) Dvosmjerna komunikacija koja uključuje zajednice tako da ljudi imaju doprinos u tome kako se komunikacija može najbolje odvijati;

3) Razvoj i priprema za javnu komunikaciju uzimajući u obzir tko je publika i kako se mogu zadovoljiti potrebe različitih ljudi unutar zajednice;

4) Značajke javne komunikacije, uključujući kako i kada se poruke dostavljaju zajednicama;

5) Podupiranje promjene ponašanja na razini pojedinca i populacije;

6) Poticanje i održavanje primanja i odgovora na poruke u javnozdravstvenoj komunikaciji tijekom vremena.

- Nalazi ovog sustavnog pregleda mogu pomoći vladama i drugim tijelima u donošenju odluka o javnozdravstvenoj komunikaciji tijekom pandemije. Nalazi su relevantni za COVID-19 i buduće hitne situacije u javnom zdravstvu. Nalazi se mogu primijeniti u različitim zemljama i različitim izvanrednim situacijama.

- Kroz ovaj pregled pronađene su neke praznine u istraživanju. To je uključivalo: komunikaciju s ljudima koji su u većem riziku da se teško razbole ili umru od COVID-19 bolesti; komunikacija u zemljama nižeg i srednjeg dohotka; i komunikacija u sredinama poznatim po društvenim nejednakostima. Daljnja istraživanja u ovim područjima mogu pomoći u povećanju znanja i poboljšanju praksi povezanih s komunikacijom o pandemiji.

Što su mjere fizičkog distanciranja?

Pojam 'mjere fizičkog distanciranja' opisuje načine za smanjenje širenja bolesti kao što je COVID-19 smanjenjem fizičkog kontakta među ljudima. Mjere fizičkog distanciranja uključuju praćenje kontakata, izbjegavanje gužvi, izolaciju, karantenu i mjere za smanjenje prijenosa u školama i na radnim mjestima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željeli smo saznati koji su načini komunikacije s javnošću najbolji za povećanje razumijevanja i korištenja mjera fizičkog distanciranja kako bi se zaštitili i ograničili širenje COVID-19 i drugih sličnih bolesti. Također smo željeli saznati postoje li načini komunikacije koji bolje funkcioniraju za određene skupine u zajednici, uključujući ljude koji su u nepovoljnom položaju.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Ovaj pregled je ažurirana verzija pregleda provedenog 2020. godine. Pregled 2020. godine uključivao je primarna istraživanja (kvalitativna i kvantitativna) i sekundarne izvore (pregledna istraživanja i smjernice).

Tijekom pretraživanja ovog ažuriranja tražili smo smjernice ili pregledne radove koje ispituju komunikaciju o mjerama fizičkog distanciranja za prevenciju i/ili kontrolu COVID-19 ili odabranih drugih zaraznih bolesti. Usporedili smo i saželi rezultate uključenih istraživanja i smjernica, zajedno s nalazima pregleda iz 2020. godine.

Što smo pronašli?

Ovaj pregled uključuje 68 istraživanja (smjernice, pregledi i primarna istraživanja [istraživanja koja su poduzeli istraživači koji prikupljaju izvorne podatke]). Ovo ažuriranje dodalo je 17 smjernica i 20 pregleda (koji se smatraju sekundarnim istraživanjem) izvornom sustavnom pregledu iz 2020. godine.

Identificirali smo šest glavnih tema povezanih s planiranjem i provedbom komunikacije o fizičkom distanciranju tijekom pandemije.

Ove teme mogu informirati politike i donošenje odluka o pandemiji i javnozdravstvenoj komunikaciji u hitnim slučajevima. Te teme su: 1) Jačanje povjerenja javnosti i suzbijanje dezinformacija; 2) Dvosmjerna komunikacija; 3) Razvoj i priprema za javno komuniciranje; 4) Obilježja javne komunikacije; 5) Podupiranje promjene ponašanja na razini pojedinca i populacije; 6) Poticanje i održavanje prijemčljivosti i osjetljivosti na javnozdravstvenu komunikaciju.

Koje su ograničenja dokaza?

Ovo ažuriranje usredotočeno je na sustavne preglede i smjernice. Oni obično predstavljaju najbolje dostupne dokaze, ali u ovom ažuriranju uglavnom su ocijenjeni kao dokazi niske ili umjerene kvalitete. Zbog različitih dizajna istraživanja, ocjene kvalitete ne bi se trebale koristiti kao hijerarhija (rangiranje) dokaza.

Snaga ovog pregleda je u tome da su glavne teme i nalazi došli iz različitih izvora, uključujući primarna istraživanja, preglede i smjernice. Često su slični nalazi zabilježeni u različitim vrstama istraživanja, populacijama i okruženjima. Nalazi iz ovog ažuriranog pregleda također se nadograđuju na one iz pregleda iz 2020. godine. Slični nalazi u različitim vrstama istraživanja i dodavanje novih informacija putem ovog ažuriranja povećavaju naše povjerenje u nalaze iako je većina uključenih istraživanja niske ili umjerene kvalitete. Međutim, budući da je pretraga provedena 2021. godine, vjerojatno je da sada postoje daljnji relevantni dokazi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovi dokazi su prikupljeni do kolovoza 2021. godine.