Dosadašnje spoznaje

Diskoidni eritemski lupus oblik je kožne upale koja se posebno javlja na koži izloženoj suncu i može uzrokovati ožiljke. Svi oblici kožnog eritemskog lupusa najčešći su kod žena u plodnoj dobi, što je važno jer neka liječenja, uključujući talidomid i acitretin, mogu uzrokovati oštećenje ploda, a hidroksiklorokin može uzrokovati oštećenja oka i uha. S obzirom da kroničnost bolesti i ožiljci koji su s njom povezani mogu imati psihološki utjecaj, kao i to da neki tretmani liječenja mogu dovesti do ozbiljnih štetnih učinaka, smatrali smo da je važno suprotstaviti se nepoznanicama i prepoznati najbolje i najsigurnije liječenje. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do rujna 2016.

Istraživačko pitanje

Cilj nam je bio utvrditi najbolje liječenje za pacijente s diskoidnim eritemskim lupusom kako bi se smanjio rizik od pojave ožiljaka i mogućih psiholoških posljedica bolesti. Pretražili smo u literaturi sve moguće terapije lijekovima, uključujući lokalne pripravke (kortikosteroide te pimekrolimus i takrolimus), pripravke koji se uzimaju na usta kao što su hidroksiklorokinin, retinoidi, metotreksat, azatioprin i lenalidomid, te biološke lijekove. Potencijalno, svaka od ovih intervencija mogla je biti uspoređena s placebom ili s bilo kojom drugom intervencijom. Isključili smo kirurške zahvate, laser, fotoprotekciju, fototerapiju, te druge oblike fizikalnog liječenja s obzirom da ih nismo smatrali lijekovima. Nadali smo se pronaći dokaze o učinkovitom liječenju, bez ozbiljnih štetnih učinaka.

Obilježja uključenih istraživanja

Pronašli smo pet studija koje zajedno uključuju 197 ispitanika (dobi između 17 i 82 godine). Uključeni su ispitanici iz Europe, Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Većina kožnih lezija zabilježena je na licu, uhu i vlasištu. Trajanje bolesti bilo je u rasponu od jednog mjeseca do 16 godina. Tretmani su uključivali kortikosteroidne kreme različite potentnosti (fluocinonidna i betametazonska, s potentnim kortikosteroidima; i hidroksikortizonska, s jednim niskopotentnim kortikosteroidom); oralni hidroksiklorokin; oralni acitretin; te kreme s takrolimusom; pimekrolimusom; i salbutamolom. Pokusi s takrolimusom i salbutamolom su koristili placebo u kontrolnim skupinama.

Ključni rezultati

U pokusu koji je uključivao 78 ispitanika fluocinonidna krema koncentracije 0,05% pokazala se skoro tri puta učinkovitija od hidrokortizonske kreme koncentracije 1% u smislu potpunog uklanjanja bolesti (27% naspram 10%). Nije zabilježen postotak ljudi kojima se smanjilo crvenilo kod barem 50% lezija, kao ni podatak o zadovoljstvu pacijenata. Nadražaj kože pojavio se kod troje pacijenata koji su koristili hidrokortizonsku kremu, i jedan pacijent je dobio akne; dok se žarenje kao nuspojava pojavilo kod dvoje ispitanika koji su koristili fluocinonid. Štetni učinci nisu doveli do prekida aplikacije krema kod nijednog ispitanika.

Čini se da su hidroksiklorokin od 400 mg i acitretin od 50 mg jednako učinkoviti u smislu potpunog povlačenja bolesti (kod 50% pacijenata s prvim i 46% s drugim). S acitretinom je zabilježeno manje smanjenje crvenila (42% naspram 68%), ali nijedan lijek nije uspoređen s placebom. Nije se mjerilo zadovoljstvo pacijenata. Štetni učinci, češći u skupini ispitanika s acitretinom, zabilježeni su kao manje značajni, iako je četvero ispitanika prekinulo liječenje zbog suhih usnica i probavnih tegoba.

Pimekrolimusna krema koncentracije 1% (protuupalna krema) uspoređivana je s betametazonskom (kortikosteroidnom) 0,1%-tnom kremom u malom 8-tjednom istraživanju koje je uključivalo 10 ispitanika, ali nije zabilježen nijedan od primarnih ishoda preglednog rada, kao ni štetni učinci.

U jednom dužem istraživanju sa sličnom kremom, s 0,1% takrolimusa, u usporedbi s placebom nije bilo primarnih ishoda. Kod pet ispitanika koji su koristili takrolimus zabilježeno je blago žarenje i svrbež, te infekcija herpesom simpleksom kod jednog ispitanika. Nekoliko ispitanika je prijavilo žarenje i nadražaj nakon uporabe takrolimusne kreme, ali to nije bio razlog za prekid liječenja.

Krema s 0,5% R-salbutamola uspoređena je s placebom u istraživanju s 37 ispitanika, ali primarni ishodi iz ovog pregleda nisu praćeni. U svakoj skupini prijavljeni su samo manji štetni učinci: 15 u skupini s placebom i 24 sa salbutamolom.

Kvaliteta dokaza

Za naš primarni ishod povlačenja ili izvrsnog poboljšanja bolesti imali smo nisku kvalitetu dokaza za fluocinonid (0,05%) u usporedbi s hidrokortizonom (1%) s obzirom da je u jedinom istraživanju koje se bavilo s ovom usporedbom bio veliki broj odustajanja ispitanika, dok smo usporedbu acitretina (50 mg) s hidroksiklorokinom (400 mg) za naše primarne ishode smanjenja eritema i potpunog povlačenja ocijenili niskom razinom dokaza jer je istraživanje uključilo mali broj ispitanika i dio njih je imao druge oblike lupusa osim diskoidnog eritemskog lupusa. Sveukupno, srednja razina dokaza je procijenjena za štetne događaje.