Istraživačko pitanje

Ovaj sustavni pregled, kojeg je provela Cochrane skupina za oralno zdravlje, opisuje učinke ispuna u boji zuba (kompozitna smola) u usporedbi s amalgamskim ispunima postavljenim direktno u šupljine u trajnim zubima u stražnjem dijelu usta.

Dosadašnje spoznaje

Tradicionalno, metalni ispuni napravljeni od materijala srebrne boje poznatog kao amalgam su se učinkovito i jeftino koristili za liječenje zubnog karijesa na stražnjim trajnim zubima. Međutim, zbog nezadovoljstva njihovim metalnim izgledom te zabrinutosti zbog žive koju sadrže, koriste se sve rjeđe, osobito u zemljama s visokim prihodima. Minamatska konvencija o živi je globalni sporazum koji promovira smanjenje korištenja žive u cijelom svijetu (uključujući amalgamske ispune) kako bi se smanjio utjecaj žive na okoliš. Ispuni u boji zuba napravljeni od kompozitne smole su korišteni kao alternativa amalgamskim ispunima. U početku su se koristili samo na prednjim zubima, ali kako je njihova kvaliteta napredovala, počeli su se koristiti i na trajnim zubima u stražnjem djelu usta.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 16. veljače 2021. godine. Pretražene su znanstvene baze podataka te je pronađeno osam relevantnih istraživanja. Istraživanja su procijenila 3285 kompozitnih te 1955 amalgamskih ispuna. Međutim, nejasno je koliko je ispitanika primilo ove ispune. Točna dob ispitanika nije jasno prikazana u nekim istraživanjima, ali su istraživanja uključivala i djecu i odrasle. Istraživanja su provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, Portugalu, Švedskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj i Turskoj.

Ispitanici u šest istraživanja su primili kompozitne i amalgamske ispune u različite zube (poznato kao 'split-mouth' ustroj), dok su ispitanici u ostala dva istraživanja primili ili kompozitne ili amalgamske ispune (ustroj 'paralelnih skupina').

Ključni rezultati

Glavna se analiza usredotočila na dva istraživanja paralelnih skupina koja su liječila 921 dijete (u dobi od 6 do 12 godina) kojima su zubi popravljeni amalgamskim (1365 ispuna) ili kompozitnim ispunima (1645 ispuna). Utvrđeno je da kompozitni ispuni dokazano češće ispadnu u usporedbi s amalgamskim ispunima kada se koriste za popunjavanje šupljina na trajnim zubima u stražnjem dijelu usta. Karijes zuba nakon postavljanja ispuna (poznat kao 'sekundarni karijes') pojavio se puno češće kod kompozitnih ispuna u usporedbi s amalgamskim ispunima. Nije bilo naznaka razlike između materijala u vjerojatnosti loma ispuna.

Šest ispitivanja je koristilo split-mouth ustroj, što znači da je svaki ispitanik imao oba tipa ispuna u različitim zubima. Ova istraživanja su manje pouzdana, jer nije objašnjeno kako su istraživanja provedena te je ostalo nejasno koliko je ljudi primilo ispune. Split-mouth istraživanja odvojeno su analizirana od istraživanja paralelnih skupina te je poduzet statistički pristup poznat kao analiza podskupina. To je pokazalo da su rezultati ovih istraživanja u skladu s rezultatima dva istraživanja paralelnih skupina.

Tri su istraživanja prijavila negativne nuspojave. Iako je otkriveno da su postojale moguće nuspojave s korištenjem svih materijala, ova informacija je nepouzdana jer su autori istraživanja proveli toliko analiza da bi vjerojatno bili pronađeni 'lažno pozitivni' rezultati. Općenito, čini se da se materijali mogu razlikovati po pitanju sigurnosti, ali veličina razlike identificirane u istraživanjima možda nije značajna.

Ukratko, otkriveno je da bi kompozitni ispuni mogli imati gotovo dvostruko veću vjerojatnost neuspjeha u usporedbi s amalgamskim ispunima kada se koriste na trajnim zubima stražnjeg dijela usta. Kompozitni ispuni rjeđe pucaju, ali češće dovode do razvoja novog zubnog karijesa od amalgamskih ispuna. Trenutni dokazi ukazuju na to da nema bitne razlike u sigurnosti amalgamskih ispuna u usporedbi s kompozitnim ispunima.

Kvaliteta dokaza

Procijenjena je razina kvalitete dokaza uključenih istraživanja, koja je bila niska, što znači da bi se rezultati mogli mijenjati s novim istraživanjima. S obzirom na razliku u boji amalgama i kompozitnog ispuna, nije bilo moguće 'zaslijepiti' one koji su bili uključeni u istraživanje kako ne bi znali koji je materijal primijenjen, stoga je postojao visok rizik od postojanja pristranosti u svim uključenim istraživanjima. Osim toga, rezultati su bili neprecizni te ponekad nedosljedni, stoga nije sigurno da su dokazi pouzdani. 

Što rezultati znače?

Općenito, dokazi ukazuju na to da su amalgamski ispuni učinkoviti, izdržljivi i sigurni, dok je vjerojatnije da će kompozitni ispuni biti neuspješniji te dovesti do sekundarnog karijesa. Međutim, istraživanja u ovom sustavnom pregledu su poprilično stara, te se kompozitni materijal vjerojatno poboljšao od provođenja uključenih istraživanja. Pacijenti i pružatelji stomatoloških usluga mogu međusobno raspraviti o tome koju vrstu materijala žele koristiti prilikom potrebe za ispunima na trajnim zubima u stražnjem dijelu usta u stomatološkoj klinici. Vlade diljem svijeta pokušavaju smanjiti korištenje dentalnog amalgama (prema Minamatskoj konvenciji o živi) te će svako lokalno područje imati svoje vlastite propise i smjernice.