Dosadašnje spoznaje

Istraživanja pokazuju da su seksualni napadi/uznemiravanja česti, a žrtve trpe psihičke posljedice za zdravlje. Međutim, velik broj napada se ne registrira zbog nedostatnog prijavljivanja i neuspješnog kaznenog gonjenja napadača.

Lijekovi koji se koriste za liječenje seksualnih napadača ("antilibidinal" lijekovi) djeluju tako da smanjuju seksualnu želju (libido). Dvije su vrste tih lijekova, oni koji potiskuju djelovanje testosterona (npr. progesteroni, antiandrogeni, i analozi gonadotropin-otpuštajućeg hormona (GnRH)), i oni koji smanjuju seksualnu želju drugim mehanizmima (npr. antipsihotički i serotonergički antidepresivi (SSRIs).

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo učinkovitost tih lijekova kod osoba koje su bile osuđeni ili se smatraju rizičnima za počinjenje seksualnih napada.

Datum pretraživanja literature

Dokazi u ovom sustavnom pregledu odnose se na studije objavljene do srpnja 2014. godine.

Obilježja studija

Pronašli smo sedam randomiziranih istraživanja koja su uključivala 138 ispitanika, od čega su opisani podatci za njih 123. Svi su bili muškarci, u dobi između 16 i 68 godina. Napadi su bili različitog raspona, od jako teških (npr. silovanje) do lakših kaznenih djela (npr. egzibicionizam). Istraživači su lijekove usporedili s placebom (pet studija), psihološkim terapijama (jedna studija), i kombinacijom psihološke terapije i lijekova (jedna studija). Pet studija se provodilo u zajednici i dvije u zatvorenoj bolnici. Vrijeme istraživanja je variralo od tri do 13 mjeseci.

U šest istraživanja ispitivala se učinkovitost tri lijeka koji potiskuju učinak testosterona: ciproteron acetat (CPA), etinil estradiol (EO), i medroksiprogesteron acetat (MPA). U dva od tih šest istraživanja, MPA se davao uz psihoterapiju (trening asertivnosti ili imaginacijska desenzibilizacija). U sedmom istraživanju ispitivala se učinkovitost dva antipsihotika (benperidol i klorpromazin) u usporedbi s placebom. Zajednička statistička analiza podataka (meta-analiza) se nije mogla napraviti, zbog različitosti (heterogenosti) ispitanih terapija, kontrolnih grupa, ustroja studija, i drugih čimbenika.

Rezultati

U dva istraživanja opisani su podatci za službeno ponavljanje kaznenog djela. Jedno istraživanje koje je ispitalo kombinaciju MPA i imaginarne desenzitizacije (ID) nije zabilježilo ponavljanje kaznenog djela nakon dvije godine praćenja u intervencijskoj skupini (10 ispitanika u usporedbi s jednim relapsom u skupini koja je liječena samo s ID). Jedno istraživanje koje je imalo tri skupine ispitanika, a u kojem je ispitano uzimanje MPA na usta, samog ili u kombinaciji s psihološkom terapijom, opisalo je stopu ponavljanja djela od 20% u osoba koje su primale kombiniranu terapiju (15 osoba) i 50% u osoba koje su primale samo psihološku terapiju (12 osoba). Važno je napomenuti da su svi ispitanici koji su primali samo MPA na usta (5 osoba) odmah odustali od sudjelovanja u istraživanju iako im je sud odredio tu terapiju. Dva istraživanja nisu opisala podatke za ponavljanje kaznenog djela budući su provedena u osiguranim psihijatrijskim bolnicama iz kojih nitko nije bio otpušten. Tri istraživanja provedena u zajednici nisu formalno prikazala podatke o ponavljanju kaznenog djela nego su se uglavnom usmjerila na "abnormalnu seksualnu aktivnost".

Sporedni rezultati: Istraživanja su opisala niz različitih sporednih (sekundarnih) rezultata. Rezultati ukazuju da se učestalost samo-prijavljenih devijantnih seksualnih fantazija može smanjiti uporabom lijekova koji potiskuju testosteron, ali ne i sama devijantnost. U istraživanjima gdje je mjerena razina hormona, osobito razina testosterona, bila je povezana s mjerama seksualne aktivnosti i anksioznosti (tjeskobe). Jedno istraživanje mjerilo je formalno anksioznost, a drugo istraživanje mjerilo je bijes/agresiju.

Nuspojave: Šest istraživanja opisalo je podatke za nuspojave. Niti jedna nije ispitala učinak lijekova koji potiskuju testosteron nakon više od 6-8 mjeseci. Najteže nuspojave opisane su u istraživanju o lijekovima antipsihoticima. Opisane nuspojave u dva istraživanja u kojima su ispitanici na usta uzimali MPA i CPA uključuju značajan dobitak na tjelesnoj težini. Nuspojave intramuskularne primjene MPA dovele su do prekida sudjelovanja u istraživanju kod dijela ispitanika. U jednom istraživanju o uzimanju MPA na usta opisano je značajno povećanje depresije i pretjeranog stvaranja sline. U analiziranim istraživanjima nisu opisane smrti niti pokušaji samoubojstva.

Zaključno, 7 uključenih studija (koje su objavljene prije više od 20 godina) ispitale su ograničen broj lijekova i predstavljaju loše dokaze za praksu. Ne samo da su istraživanja uključila malen broj ispitanika, nego su i kratko trajala, uključila su različite vrste ispitanike i niti jedno od njih nije ispitalo lijekove koji se trenutno koriste, primejrice SSRI lijekove ili analoge GnRH. Rezultati ovog pregleda literature stoga ne omogućuju donošenje čvrstih zaključaka o lijekovima koji bi bili učinkovita terapija za smanjenje seksualnih kaznenih djela.

Potrebna su stoga nova istraživanja na tu temu. Također bi trebalo prikupiti podatke o osobinama osoba koje odbijaju terapiju, odustaju od terapije i koje dovrše terapiju.

Kvaliteta dokaza

Ukupna kvaliteta dokaza bila je niska. Uočeni su problemi vezani za broj ispitanika koji su odustali od sudjelovanja u istraživanju, zasljepljivanje osoba koje su analizirale rezultate, način na koji su se ispitanici razvrstavali u skupine i opisivanje glavnih rezultata.