Istraživačko pitanje
Koji oblici intervencija smanjuju padanje nakon moždanog udara?

Dosadašnje spoznaje
Padovi se često prijavljuju i pojavljuju se u do 73% ljudi godinu dana nakon moždanog udara. Nisu svi padovi toliko ozbiljni da bi zahtijevali liječenje, ali čak i oni koji nisu toliko ozbiljni mogu dovesti do ograničenja kretanja i razvoja straha od pada. Oni nagovještaju mogućnost budućih padova, što može ograničiti svakodnevne aktivnosti, i zahtijevati dodatnu skrb. Ovaj Cochraneov sustavni pregled analizira koje su metode učinkovite u sprječavanju padova kod osoba nakon moždanog udara, nastalog kao posljedica krvarenja ili nedostatne opskrbe krvlju.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 3. rujna 2018.

Značajke istraživanja
Nakon pretraživanja literature, uključeno je 14 istraživanja s ukupno 1358 ispitanika. Pronađena su istraživanja koja istražuju razne intervencije za sprječavanje padova: fizičke vježbe; kućne posjete za hospitalizirane pacijente prije otpuštanja iz bolnice; naočale za daljinu sa jednim fokusom umjesto multifokalnih naočala, robotičku hodalicu i neinvazivnu stimulaciju mozga. Uključena istraživanja su provela svoja ispitivanja u različitim okruženjima, bolnicama, domovima za njegu, te van ustanova.

Izvori financiranja uključenih istraživanja
Istraživači nisu dobili nikakva vanjska sredstva financiranja.

Ključni rezultati
Vježbanje je doprinijelo smanjenju stope padova, ali ne i apsolutnom broju osoba koje su iskusile pad nakon moždanog udara. Među istraživanjima koja su koristila vježbe kao intervenciju, većina istraživanja je tražila od sudionika da samostalno obavljaju vježbe. Jedno istraživanje ponudilo je vježbanje u kombinaciji sa dodatnim sadržajima, kao što je edukacija o padovima. Drugo istraživanje ponudilo je vježbanje zajedno s opsežnom procjenom rizika i nizom preporuka, kao što je pregled vida ili nove cipele, što je dovelo do stvaranja personaliziranog programa za sprječavanje padova.

Osim vježbi, istraženo je i nekoliko drugih intervencija usmjerenih na sprječavanje padova nakon moždanog udara. Jedno istraživanje primijenilo je neinvazivnu stimulaciju mozga ljudima nakon moždanog udara i rezultati su pokazali potencijal za smanjenje broja ljudi koji padaju, ali se ovakvo istraživanje mora ponoviti prije razmatranja u kliničkoj praksi. Nema dokaza u ovom trenutku da kućne posjete prije otpuštanja iz bolnice, uporaba monofokalnih umjesto multifokalnih naočala za gledanje na daljinu ili robotska hodalica smanjuju stopu padova ili broj ljudi koji su padali.

Niti jedno od uključenih istraživanja nije imalo ozbiljne štetne događaje uzrokovane istraživanim intervencijama.

Sve u svemu, malo je dokaza da su ispitivane metode za sprječavanje padova kod ljudi nakon moždanog udara korisne. Glavni razlog za to je što postoji samo ograničen broj istraživanja fokusiranih na ljude nakon moždanog udara ili onih koji su uključili podgrupu ljudi s moždanim udarom u svoje istraživanje. Osim toga, istraživanja koja istražuju padove ne slijede uvijek poznate metodološke smjernice, posebno u području definicije pada i vremena nakon moždanog udara. Više dobro izrađenih usuglašenih istraživanja s dovoljnim brojem sudionika mogli bi dodatno utvrditi vrijednost vježbi u smanjenju padova nakon moždanog udara.

Kvaliteta dokaza
Kvaliteta dokaza o stopi padova i broju osoba koje su imale pad kretala se od veoma niske do niske kvalitete u pet usporedbi, što znači da imamo vrlo nisku do nisku razinu pouzdanosti u te rezultate. Glavni razlozi za nisku razinu pouzdanosti dokaza bili su nedostatak maskiranja za ishod pada i činjenica da je većina usporedbi uključivala samo jedno istraživanje.