Istraživačko pitanje

Pokazuju li oboljeli od multiple skleroze (MS) koji su proveli rehabilitaciju pamćenja: 1. bolje rezultate u svojim funkcijama pamćenja u odnosu na one koji primaju placebo oblik liječenja; i 2. bolje funkcionalne sposobnosti, u smislu aktivnosti svakodnevnog života, raspoloženja i kvalitete života, od onih koji nisu bili ni na jednom od ovih načina liječenja?

Dosadašnje spoznaje

Oboljeli od MS često imaju poteškoće s pamćenjem, što može dovesti do problema u svakodnevnom životu. Rehabilitacija pamćenja se nudi kako bi se povećala mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, i povećala neovisnost putem smanjenja zaboravljivosti. Takva terapija može uključivati upotrebu specifičnih tehnika i strategija, promijeniti način na koji se osoba pokušava sjetiti nečega, pohraniti sjećanja ili vratiti sjećanja. Međutim, nije jasno je li rehabilitacija pamćenja učinkovita u smanjenju zaboravljanja ili u poboljšanju aktivnosti u svakodnevnom životu. Trenutno postoji nekoliko kvalitetnih studija koje su istraživale učinkovitost rehabilitacije pamćenja kod osoba s MS-om.

Obilježja uključenih istraživanja

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključio je 15 studija s 989 sudionika s različitim vrstama tehnike za povratak pamćenja, neki koriste računalne programe ili podsjetnike poput dnevnika ili kalendara.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Rezultati ovog pregleda pokazuju određene dokaze koji podupiru upotrebu rehabilitacije pamćenja kod osoba s MS-om. Sudionici koji su koristili rehabilitaciju pamćenja imali su bolje funkcioniranje pamćenja u odnosu na one koji nisu bili u istom programu, a ta razlika između skupina utvrđena je nakon završenih intervencija i trajanja tretmana. Međutim, taj rezultat obično se mjeri na procjenama koje su bile apstraktne i ne odražavaju ljudski svakodnevni život. Oni sudionici koji su bili dio rehabilitacije pamćenja također su pokazali bolju kvalitetu života, ali taj učinak nije dugotrajnog vijeka. Također je otkriveno da su oni sudionici koji nisu liječeni uz pomoć rehabilitacije pamćenja su bili bolji u popunjavanju aktivnosti svakodnevnog života, ali te razlike između skupina su bile male. Skupine koje su sudjelovale i one koje nisu sudjelovale u primjeni rehabilitacije pamćenja, nisu se razlikovale u pogledu njihovih subjektivnih izvještaja o problemima pamćenja ili raspoloženja. To su još uvijek studije s relativno niskom kvalitetom da bi se na njima moglo zaključivati, te su potrebna dodatna istraživanja na ovu temu.