Dosadašnje spoznaje

Problemi s kockanjem mogu dovesti do teških posljedica za kockare, članove njihovih obitelji i prijatelje te zajednicu. Niz lijekova se koristi za liječenje osoba s problemima kockanja, ali postoji jako malo visokokvalitetnih pregleda dokaza koji bi usmjerili na najbolji oblik liječenja koji bi trebali koristiti u praksi.

Cilj sustavnog pregleda

Autori su istražili jesu li različite vrste lijekova učinkovite u smanjenju simptoma kockanja u usporedbi s neliječenjem (tj. placebom ili lažnim liječenjem) ili drugim vrstama lijekova.

Značajke istraživanja

Uključili su randomizirana ispitivanja (zlatni standard ispitivanja za procjenu učinkovitosti liječenja, u kojima su sudionici nasumično raspoređeni u jednu od dvije ili više skupina), objavljena prije siječnja 2022. godine. U pregled su uključili 17 ispitivanja s ukupno 1193 sudionika. Ova su ispitivanja uspoređivala antidepresive (lijekove koji se koriste za sprječavanje ili liječenje depresije), opioidne antagoniste (lijekove koji poništavaju i blokiraju učinke opioida poput lijekova protiv bolova i heroina; npr. naltrekson, nalmefen), stabilizatore raspoloženja (lijekove koji liječe i sprječavaju ekstremna raspoloženja, manije i depresije), i atipične antipsihotike (lijekove koji se koriste za liječenje shizofrenije ili za pomoć u liječenju drugih psihijatrijskih poremećaja), s kontrolnom skupinom koja nije dobila aktivno liječenje (tj. placebo) ili međusobno. Istražila se učinkovitost ovih oblika liječenja na niz ishoda: ozbiljnost simptoma kockanja, izdaci za kockanje, sredstva potrošena na kockanje, depresivne simptome, simptome anksioznosti, funkcionalno oštećenje (ograničenja zbog bolesti) i status odgovora (tj. pozitivan odgovor na liječenje na temelju simptoma kockanja ili ponašanja ili oboje).

Ključni rezultati

Antidepresivi: Autori su kombinirali rezultate šest ispitivanja (268 sudionika) koja su istraživala učinkovitost antidepresiva. Na kraju liječenja nije bilo jasnih razlika između antidepresiva i izostanka aktivnog liječenja ni u jednom ishodu koji je mjeren u više od jednog ispitivanja: ozbiljnost simptoma kockanja, troškovi kockanja, simptomi depresije, funkcionalno oštećenje ili status odgovora.

Opioidni antagonisti: Autori su kombinirali rezultate četiri ispitivanja (562 sudionika) koja su istraživala učinkovitost opioidnih antagonista. Više od jednog ispitivanja procjenjivalo je ozbiljnost simptoma kockanja i status osobe koja reagira na kockanje. Na kraju liječenja, ovi su lijekovi bili od veće pomoći nego nikakvo liječenje u poboljšanju težine simptoma kockanja, ali nije bilo jasnih razlika u pogledu statusa odgovora.

Stabilizatori raspoloženja: Autori su kombinirali rezultate dva ispitivanja (71 sudionik) koja su istraživala učinkovitost lijekova sa svojstvima stabilizacije raspoloženja. Na kraju liječenja nije bilo jasnih razlika između stabilizatora raspoloženja i nikakvog liječenja ni u jednom ishodu koji je mjeren u više od jednog ispitivanja: ozbiljnosti simptoma kockanja, simptoma depresije ili simptoma anksioznosti.

Atipični antipsihotici: Autori su spojili rezultate dva ispitivanja (63 sudionika) koja su istraživala učinkovitost atipičnog antipsihotika olanzapina. Na kraju liječenja ovaj je lijek bio od veće koristi u smanjenju težine simptoma kockanja nego nikakvo liječenje.

Usporedbe između lijekova: Vrlo je malo ispitivanja koja su uspoređivala učinkovitost različitih vrsta lijekova. Dva ispitivanja uspoređivala su antidepresive s opioidnim antagonistima; dva su uspoređivala antidepresive sa stabilizatorima raspoloženja; a jedno je ispitivanje uspoređivalo opioidne antagoniste i stabilizatore raspoloženja. Na kraju liječenja, nije bilo jasnih razlika između bilo kojeg od ovih lijekova ni po jednom mjerilu.

Štetni učinci: Nekoliko čestih štetnih učinaka (nuspojava) prijavili su ljudi koji su primali antidepresive (npr. glavobolje, mučnina, proljev/gastrointestinalni problemi) i opioidne antagoniste (npr. mučnina, suha usta, zatvor). Nuspojave koje su prijavile osobe koje su primale stabilizatore raspoloženja (npr. umor, glavobolje, poteškoće s koncentracijom) ili atipične antipsihotike (npr. upala pluća, sedacija, povišeno raspoloženje) nisu bile dosljedne. Najveću vjerojatnost za prekid liječenja zbog nuspojava imali su pacijenti koji su primali opioidne antagoniste, zatim antidepresive, atipične antipsihotike i stabilizatore raspoloženja.

Kvaliteta dokaza

Ograničen broj ispitivanja s malim brojem sudionika istraživao je učinkovitost svake vrste lijekova. Kvalitetu dokaza za većinu ishoda u ovom pregledu autori smatraju vrlo niskom ili niskom, što znači da nisu sigurni u rezultate. 

Zaključak

Na temelju male količine dokaza niske kvalitete, autori zaključuju da opioidni antagonisti i atipični antipsihotici (ali ne i antidepresivi) mogu biti učinkoviti u smanjenju ozbiljnosti simptoma kockanja. Nije bilo dovoljno informacija da bi se utvrdilo mogu li ti lijekovi poboljšati druge simptome kockanja i psihološke simptome. Rezultati koji se odnose na stabilizatore raspoloženja nisu sigurni. Ne zna se koliko su ti lijekovi dugoročno učinkoviti. Potrebno je više istraživanja prije nego se budu mogli izvući čvrsti zaključci o učinkovitosti lijekova za probleme s kockanjem.