Pretražili smo dokaze iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja o učinkovitosti anestetika i lijekova za ublažavanje boli u sprječavanju kretnji fetusa (fetalna imobilizacija) kako bi se omogućilo sigurno obavljanje kirurških i drugih invazivnih postupaka na nerođenom fetusu dok je još u maternici majke. 

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Uporaba ultrazvuka tijekom trudnoće je napravila veliki napredak i dovela do brže dijagnoze poremećaja u razvoju kod nerođenih beba. Mnogi strukturni fetalni poremećaji, kao i komplikacije povezane sa višeplodnim trudnoćama, mogu biti liječene dok su bebe još uvijek u maternici majke. Brojni poremećaji zahtijevaju liječenje prije rođenja, na primjer začepljenje dišnih puteva. Željeli smo saznati koji su lijekovi učinkoviti u imobilizaciji fetusa za in-utero postupke, kao i učinkovitost za majku u smislu sedacije i ublažavanja boli. Kako bi se ovi postupci sigurno izvodili, neophodno je ograničiti pokrete fetusa. To se može učiniti davanjem lijeka majci (obično injekcijom u venu) ili izravno fetusu (injekcijom u mišić fetusa).

Zašto je ovo važno?

Liječenje strukturalnih poremećaja, kao što su problemi sa plućima ili srcem, može značajno unaprijediti tijek trudnoće i ishod novorođenčeta. Slično je i s brojnim komplikacijama u trudnoći, kao što je sindrom međublizanačke transfuzije, gdje postoji nejednaka podjela jedne placente između blizanaca. Ograničavanje pokreta fetusa znači da se postupak može izvesti sigurno čime se smanjuje mogućnost nastanka komplikacija poput prijevremenog poroda. Također je važno osigurati sigurno okruženje za majku bez nuspojava kao što su prekomjerna sedacija ili nedostatno ublažavanje boli tijekom postupka.

Ključni rezultati

Pretraživani su dokazi iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja objavljenih do svibnja 2021. godine i pronađeno je jedno ispitivanje koje je uključivalo 54 trudnice. Sve uključene žene su bile trudnice s višeplodnim trudnoćama u drugom tromjesečju koje su primljene u jednu europsku bolnicu radi specijalističke skrbi. Primile su intravensku injekciju remifentanila ili diazepama za imobilizaciju fetusa i sedaciju majke tijekom fetoskopske operacije. Nakon toga se mali instrument (laparoskop) umetao kroz majčin trbušni zid u maternicu kako bi se vidjeli fetus i placenta. Ovo je istraživanje dalo dokaze niske razine pouzdanosti. Glavni ishod koji se promatrao bila je količina kretanja bebe, putem procjene pokreta tijela i udova. Promatrani ishodi kod majke bili su razina sedacije i depresija disanja. Vremenski okvir zahvata i zadovoljstvo kirurga uvjetima za vrijeme postupka su također promatrani. Dokazi niske razine pouzdanosti upućuju da bi remifentanil mogao biti učinkovitiji u ograničavanju pokreta fetusa u usporedbi s diazepamom, a kirurzi su bili zadovoljniji postupkom kada su koristili remifentanil.  Međutim, razina sedacije kod majke i depresija disanja bili su lošiji s remifentanilom. 

Što ovi rezultati znače?

Dokazi niske razine pouzdanosti iz jednog malog ispitivanja znače da ne možemo biti sigurni u ove rezultate. Dostupne informacije o majčinim, fetalnim i novorođenačkim ishodima su bile ograničene. Potrebno je više visokokvalitetnih ispitivanja kako bismo bili sigurni u dugoročni učinak lijekova koji se koriste za imobilizaciju fetusa za in-utero postupke.