Ključne poruke

Uređaji koji se nazivaju laringoskopi koriste se kao pomoć medicinskom osoblju da umetnu plastičnu cijev za disanje u nečiji dušnik jer im je potrebna pomoć pri disanju. Na uređaj se može priključiti video kamera. Otkrili smo da videolaringoskopi općenito poboljšavaju uspjeh umetanja cijevi za disanje u usporedbi s konvencionalnim laringoskopima.

Što je intubacija?

Ljudi koji su jako bolesni ili imaju operaciju pod općom anestezijom trebaju pomoć pri disanju. Obučeno medicinsko osoblje će možda trebati postaviti savitljivu plastičnu cijev u dušnik osobe. To se naziva intubacija. Plastična cijev održavat će dišne putove otvorenima tako da se osobi može pomoći pri disanju.

Što su laringoskopi?

Tijekom intubacije, medicinsko osoblje treba pomaknuti jezik i meka tkiva u ustima kako bi mogli vidjeti glasnice prije umetanja cijevi za disanje. Da bi to postigli koriste laringoskop. Međutim, vidjeti glasnice može biti teško, na primjer kada osoba ima ograničene pokrete vrata. Poteškoće u intubaciji mogu dovesti do komplikacija, uključujući nisku razinu kisika i u ekstremnim slučajevima smrt.

U ovom smo sustavnom pregledu ispitali dvije vrste laringoskopa: Macintosh izravne laringoskope i videolaringoskope. Macintosh izravni laringoskop je zakrivljeni komad metala ili plastike s ručkom dizajniranom za držanje jezika i mekih tkiva. Videolaringoskop koristi video tehnologiju i omogućuje medicinskom osoblju da vidi položaj cijevi na ekranu dok se ona umeće. Postoje tri glavna dizajna videolaringoskopa: Macintosh stil (oblika sličnog tradicionalnom laringoskopu), hiperanguliran (zakrivljeniji od drugih laringoskopa) i kanaliziran (s utorom za vođenje cijevi za disanje).

Što je laringoskopija?

Laringoskopija je medicinski postupak u kojem se uređaj koji se zove laringoskop koristi za pregled grla i pomoć pri umetanju cijevi za disanje u dušnik radi zaštite dišnih putova tijekom anestezije ili kada pacijenti imaju poteškoća s disanjem. 'Izravni laringoskopi' oslanjaju se na izravnu liniju gledanja u grlo kako bi to postigli. 'Videolaringoskop' uključuje video tehnologiju koja omogućuje gledanje grla na ekranu tijekom postupka.

Što smo htjeli saznati?

Željeli smo saznati koja vrsta laringoskopa najbolje funkcionira za intubaciju, kako za medicinsko osoblje, tako i za pacijente. Koja vrsta laringoskopa najbolje funkcionira za određene skupine pacijenata: na primjer, one s ograničenjima u pokretljivosti vrata ili pretile, za različito medicinsko osoblje (iskusno ili manje iskusno) i u različitim okruženjima (unutar ili izvan bolnice). Također smo htjeli saznati uzrokuje li neki od laringoskopa neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo ispiivanja koja su uspoređivala Macintosh laringoskope sa svakom od tri različite vrste videolaringoskopa.  Usporedili smo i saželi njihove rezultate i procijenili pouzdanost dokaza na temelju čimbenika kao što su metode istraživanja i broj sudionika.

Što smo pronašli?

Pronašli smo 222 ispitivanja s 26,149 odraslih osoba koje su bile intubirane pomoću laringoskopa. Većina ljudi bila je podvrgnuta operaciji i intubacija je bila planirana ili očekivana, no neke su se intubacije dogodile u hitnim situacijama. Većina ispitivanja uključivala je mješavinu ljudi. Neka ispitivanja provedena su u odabranim skupinama, kao što su pretili ili oni za koje je medicinsko osoblje očekivalo otežanu intubaciju. Ispitivanja su provedena u raznim zemljama svijeta. Proizvođači laringoskopa bili su uključeni u 14 ispitivanja. 

Ključni rezultati

U usporedbi s tradicionalnim Macintosh laringoskopom, sve tri vrste videolaringoskopa vjerojatno smanjuju broj neuspjelih intubacija. Hiperangulirani videolaringoskopi mogu dovesti do manjeg broja neuspjelih intubacija, osobito kod ljudi s dišnim putovima koje je teško intubirati (ili za koje se očekuje otežani dišni put). Svi videolaringoskopi također mogu povećati šanse za uspješnu intubaciju u prvom pokušaju i poboljšati preglednost glasnica. 

Videolaringoskopi u stilu Macintosha i kanalizirani videolaringoskopi vjerojatno smanjuju rizik da osoba doživi nisku razinu kisika, no uz hiperangulirani videolaringoskop vjerojatno nema razlike ili je ona mala. Korištenje hiperanguliranog videolaringoskopa može smanjiti rizik od slučajnog umetanja cijevi za disanje u jednjak umjesto u dušnik. Drugi videolaringoskopi mogu, ali i ne moraju smanjiti ovaj rizik.

Nijedna vrsta laringoskopa nije povećala niti smanjila slučajno oštećenje zuba, ali vrlo smo nesigurni oko ovog nalaza. Nije jasno je li neki od laringoskopa smanjio vrijeme potrebno za intubaciju.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Umjerena je pouzdanost dokaza da videolaringoskopi smanjuju neuspjele intubacije. Za ostale je rezultate pouzdanost dokaza umjerena do vrlo niska. Istraživačima nije bilo moguće sakriti koju je vrstu laringoskopa medicinsko osoblje koristilo i to je moglo utjecati na način na koji su provodili intubacije. Ispitivanja su uključivala različite tipove ljudi, a neki su nalazi uključivali mogućnost koristi ili štete za obje vrste laringoskopa.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2021. godine.