Ključna poruka

– Trenutačno nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo koji bi se alati za kliničko odlučivanje trebali koristiti za pomoć u odlučivanju trebaju li djeca s potencijalnim ozljedama vratne kralježnice dijagnostičke pretrage za pomoć u postavljanju dijagnoze.

Što je ozljeda vratne kralježnice i kako se otkriva?

Vratna kralježnica je gornji dio kralježnice između glave i ramena. Učestalost traumatske ozljede vratne kralježnice u djece je vrlo niska. Međutim, vrlo je važno ne propustiti ovu ozljedu jer posljedice mogu biti razorne, uključujući smrt ili doživotnu invalidnost. Za otkrivanje ozljede vratne kralježnice može se koristiti nekoliko vrsta dijagnostičkih metoda: kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonancija (MRI) i X-zrake (rendgen). CT skeniranje koristi detaljne X-zrake za izradu slika presjeka tijela, a MRI koristi radio valove i snažan magnet za stvaranje slika. Iako su CT i X-zrake korisne u otkrivanju ozljeda kostiju, one koriste zračenje koje može povećati rizik od razvoja raka, osobito kod djece. Kako bi se izbjeglo izlaganje djece nepotrebnom zračenju, važno je pronaći kliničke testove koji mogu odrediti imaju li djeca rizik od ozljede vratne kralježnice, koliko su točni ti testovi (što se naziva dijagnostička točnost) i jesu li potrebna radiografska snimanja.

Koji je cilj ovog pregleda?

Klinički alati za donošenje odluka su alati koje kliničari koriste za odluku o tome je li dijagnostički test potreban ili treba poduzeti drugu kliničku radnju. Željeli smo saznati koji su alati korisni u određivanju rizika ozljede vratne kralježnice nakon tupe ozljede u djece (na primjer, u nesrećama i padovima povezanim s motornim vozilom) i treba li se radiografsko snimanje koristiti kao pomoć u dijagnozi. Alati koji su razvijeni za odrasle također se često koriste za djecu, ali malo je informacija poznato o njihovoj točnosti kod djece. Cilj ovog pregleda bio je ocijeniti sve alate korištene u ovom procesu donošenja odluka i njihovu sigurnost i učinkovitost kod djece.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražili smo medicinske baze podataka za istraživanja koja su uspoređivala dijagnostičku točnost bilo kojeg alata s drugim za procjenu ozljede vratne kralježnice nakon tupe traume kod djece.

Što smo pronašli?

Uključili smo pet istraživanja koja su uključila 21379 djece, objavljena između 2001. i 2021. godine, a koja su procijenila točnost sedam kliničkih alata za donošenje odluka (NEXUS, Kanadsko C-Spine pravilo, PECARN retrospektivni kriteriji, NICE smjernice CG56 i CG176, Leonard de novo model i PEDSPINE) za procjenu ozljede vratne kralježnice nakon tupe traume kod djece.

Ključni rezultati

Trenutačno nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo koji su alati najučinkovitiji u otkrivanju ozljede vratne kralježnice nakon tupe traume kod djece, posebno kod djece mlađe od osam godina. Iako je većina alata točno identificirala djecu koja su imala ozljede vratne kralježnice (zvano visoka osjetljivost), često nisu točno identificirali djecu koja nisu imala ozljede vratne kralježnice (zvano niska specifičnost). Kad bi se ovi alati primijenili kao pravilo, veliki udio djece bez ozljede vratne kralježnice koja idu na odjel hitne pomoći radi procjene traume tupim predmetom bio bi podvrgnut slikovnom pregledu koji bi ih potencijalno izložio nepotrebnom zračenju. Ovi alati su u najboljem slučaju vodič za kliničku procjenu, a trenutni dokazi ne podupiru njihovo striktno korištenje u traumatskoj skrbi za djecu. Potrebno je više istraživanja za procjenu točnosti ovakvih alata u procjeni stanja vratne kralježnice u djece.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Kvaliteta istraživanja je bila promjenjiva jer su postojale razlike u uključenim ispitanicima, broju ozljeda vratne kralježnice i korištenim metodama, zbog čega nismo bili sigurni u rezultate. Trenutno su u tijeku dva velika istraživanja koja bi trebala pridonijeti dokazima o točnosti ovih alata kod djece.

Datum pretraživanja dokaza

Uključeni su dokazi objavljeni do 13. prosinca 2022. godine.