Je li terapija održavanja kronične limfocitne leukemije kod odraslih, nakon prethodno provedenog liječenja, bolje od promatranja tijeka bolesti bez intervencije ili placeba?

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je odrediti imaju li trenutno dostupni oblici terapije održavanja za kroničnu limfocitnu leukemiju kod odraslih osoba prihvatljiv omjer korisnih i štetnih učinaka nakon prethodno provedenog liječenja.

Ključne poruke

Ovim je pregledom utvrđeno da terapija održavanja nakon prethodnog liječenja kod odraslih s kroničnom limfocitnom leukemijom ima gotovo neznatan utjecaj na dugoročno preživljenje. Utvrđeno je i da terapija održavanja vjerojatno produžuje razdoblje tijekom kojeg je bolest pod kontrolom. No, ona se također povezuje s većim brojem ozbiljnih nuspojava uzrokovanih liječenjem te svih ostalih nuspojava.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Kronična limfocitna leukemija je rak krvi koji utječe na limfocite, skupinu bijelih krvnih stanica koje pomažu tijelu u borbi protiv infekcija i bolesti. U proteklih dvadeset godina, stope kontrole bolesti i preživljenja pacijenata značajno su porasle zahvaljujući kemoterapiji zajedno s imunoterapijom, a kasnije se uvela i nova ciljana oralna terapija kao glavni oblik liječenja kronične limfocitne leukemije. Unatoč napretku u oblicima liječenja, i dalje je moguće da se kod pacijenata razvije oblik kronične limfocitne leukemije otporan na liječenje. Cilj terapije održavanja je poboljšati odgovor na liječenje i produžiti život pacijenata, ali ona može i povećati rizik od javljanja nuspojava. Dostupni lijekovi za terapiju održavanja su anti-CD20 monoklonska antitijela (mAbs), imunomodulatorni lijekovi, i anti-CD52 monoklonska antitijela. Ti lijekovi nose rizik od javljanja ozbiljnih nuspojava zbog dugog vremena primjene. Zasad nije jasno jesu li dobrobiti terapije održavanja veće od rizika. Moguće je da takav oblik liječenja ne dovodi do kontrole bolesti i produljenog života pacijenata bez povećanja broja nuspojava ili smrtnih ishoda uzrokovanih liječenjem. Pacijenti s kroničnom limfocitnom leukemijom koji postignu remisiju nakon prvotnog liječenja moraju pažljivo razmotriti dobrobiti i rizike promatranja tijeka bolesti bez intervencije (engl. watchful waiting) i terapije održavanja.

Što smo htjeli saznali?

Ovim se pregledom željelo utvrditi je li terapija održavanja nakon prethodno provedenog liječenja učinkovita u kontroli bolesti kod odraslih s kroničnom limfocitnom leukemijom i uzrokuje li nuspojave.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima se uspoređivala terapija održavanja s placebom ili promatranjem tijeka bolesti bez intervencije, ili u kojima se međusobno uspoređivalo različite oblike terapija održavanja. Rezultati istraživanja uspoređeni su i sažeti te je ocijenjena pouzdanost dokaza na temelju čimbenika kao što su metode istraživanja i broj sudionika.

Što je pronađeno?

Za ovaj sustavni pregled pronađeno je i uključeno 11 istraživanja, s ukupno 2393 sudionika. Sve istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled bila su randomizirana kontrolirana ispitivanja (eng. RCT, randomized controlled trials), koja su najpouzdaniji oblik kliničkih ispitivanja, budući da se u njima ljude nasumično svrstava u intervencijsku skupinu (onu na kojoj se primjenjuje terapija) i kontrolnu skupinu (na kojoj se ne primjenjuje terapija). Sažeti su dokazi iz deset istraživanja (s ukupno 2341 sudionikom) kako bi se procijenilo dobrobiti i nepoželjne učinke terapije održavanja za kroničnu limfocitnu leukemiju u usporedbi s kontrolnim skupinama koje su primale placebo ili kod kojih je tijek bolesti promatran bez intervencije.

U usporedbi s promatranjem tijeka bolesti bez intervencije, anti-CD20 protutijela imaju zanemariv učinak na ukupno preživljenje (dokazi iz tri istraživanja s 1152 sudionika), ali izgledno je da produljuju period tijekom kojeg je bolest pod kontrolom (tzv. preživljenje bez progresije bolesti) (dokazi iz pet istraživanja s 1255 sudionika).

U usporedbi s placebom ili promatranjem tijeka bolesti bez intervencije, imunomodulatorni lijekovi imaju zanemariv učinak na ukupno preživljenje (dokazi iz tri istraživanja s 461 sudionikom), ali izgledno je da dovode do velikog povećanja preživljenja bez progresije bolesti (dokazi iz tri istraživanja s 461 sudionikom).

U usporedbi s promatranjem tijeka bolesti bez intervencije, postoji mogućnost da anti-CD20 protutijela dovode do većeg broja ozbiljnih nuspojava (dokazi iz pet istraživanja s 1284 sudionika), ali moguće je da ne utječu na vjerojatnost smrtnog ishoda uzrokovanog liječenjem (dokazi iz četiri istraživanja s 1189 sudionika). Postoji mogućnost da anti-CD20 protutijela blago umanjuju broj ljudi koji su odustali od liječenja (dokazi iz šest istraživanja s 1321 sudionikom), ali postoji i mogućnost da blago povećavaju ukupan broj nuspojava (dokazi iz šest istraživanja s 1321 sudionikom).

U usporedbi s placebom ili promatranjem tijeka bolesti bez intervencije, postoji mogućnost da imunomodulatorni lijekovi dovode do povećanog javljanja ozbiljnih nuspojava (dokazi iz dva istraživanja s 400 sudionika), a postoji i mogućnost da blago povećavaju broj smrtnih ishoda uzrokovanih liječenjem (dokazi iz tri istraživanja s 458 sudionika). Dokazi o učinku imunomodulatornih lijekova na broj ljudi koji su odustali od liječenja su veoma nesigurni (dokazi iz dva istraživanja s 400 sudionika), ali izgledno je da povećavaju ukupan broj nuspojava (dokazi iz tri istraživanja s 458 sudionika).

Nije bilo dovoljno dokaza kako bi se utvrdilo utječu li anti-CD20 protutijela na kvalitetu života vezanu uz zdravlje pacijenata, a pouzdanost tih dokaza je niska (dokazi iz jednog istraživanja s 480 sudionika).

Nisu pronađena istraživanja u kojima se proučavalo ostale nove oblike terapije održavanja, kao što su inhibitori receptora B stanica, inhibitori Bcl-2, ili obinutuzumaba.

Koja su ograničenja ovog sustavnog pregleda?

Ukupna sigurnost (pouzdanost) dokaza uglavnom je bila umjerena do niska zbog problema s načinom provedbe istraživanja, mogućnost pristranosti, razlika u osnovnim karakteristikama i nepreciznim procjenama učinaka intervencija.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2022. godine.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Prevela: Martina Jović. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochraneovih sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochraneovih sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr 

Tools
Information