Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je procijeniti učinke terapije prisilno induciranog pokreta (engl. constraint-induced movement therapy, CIMT) na mogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i oporavka pokreta paraliziranih ruku nakon moždanog udara.

Dosadašnje spoznaje

Poslije moždanog udara pacijenti mogu kao posljedicu imati paralizu ruke. Čak i i ako mogu kontrolirati dio ruke, njena funkcija je manja nego u osoba koje nisu preboljele moždani udar. Paraliza otežava pokrete ruku, kao što su dosezanje, hvatanje te općenito rukovanje predmetima. Takvo stanje uzrokuje brojne teškoće u svakodnevnim aktivnostima kao što su kupanje, oblačenje, hranjenje te korištenje zahoda. Tijekom CIMT terapije zdrava ruka je pričvršćena tako da se ne pomiče, što znači da pacijent mora koristiti pogođenu ruku. Zdravoj ruci i šaci kretanje se ograničava pomoću rukavica ili posebnih naslona za ruke. Vjeruje se da je terapija prisilno induciranog pokreta korisna za oporavak mogućnosti izvođenja svakodnevnih radnji.

Obilježja uključenih istraživanja

Tim Cochrane istraživača temeljito je pretražio medicinsku literaturu kako bi se pronašli klinički pokusi na tu temu. Pronašli su 42 istraživanja koja su uključivala ukupno 1453 sudionika. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do siječnja 2015. Sudionici u tim istraživanjima su imali određenu kontrolu promijenjene ruke i općenito su mogli otvoriti pogođenu ruku ispružanjem ručnog globa i prstiju. CIMT terapije su se razlikovale u analiziranim istraživanjima po vremenu tijekom kojeg je sudionicima zdrava ruka bila ograničena svaki dan i po količini aktivne vježbe koju je pogođena ruka trebala izvoditi. Terapija prisilno induciranog pokreta je uglavnom uspoređena s aktivnim fizikalnim terapijama, a ponekad i sa skupinom koja nije primala nikakvu terapiju.

Ključni rezultati

U 42 istraživanja procijenjeni su različiti aspekti oporavka od moždanog udara. Sva istraživanja nisu mjerila iste rezultate. Jedanaest istraživanja (s ukupno 344 ispitanika) procjenjivali su učinak terapije prisilno induciranog pokreta (efektivno orištenje pogođene ruke u svakodnevnim radnjama) i zaključile da terapija prisilno induciranog pokreta nije dovela do poboljšanja u sposobnosti svladavanja svakodnevnih aktivnosti, kao što su kupanje, oblačenje, hranjenje i odlaženje na toalet. Dvadeset osam istraživanja (sveukupno 858 ispitanika) je testiralo da li terapija prisilno induciranog pokreta povećala mogućnost uporabe pogođene ruke. Terapija prisilno induciranog pokreta se pokazala djelotvornija za poboljšanje pokreta ruku od aktivne fizioterapije ili nikakve terapije.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza za svaki od tih rezultata je ograničena zbog malog broja ispitanika u tim studijama, i lošeg načina opisivanja načina na koji su istraživanja provedena. Kvaliteta dokaza smatra se niskom za invalidnost i vrlo niskom za mogućnost korištenja pogođene ruke.