Koje su prednosti i rizici korištenja testova za sazrijevanje pluća za procjenu o potrebi terapije surfaktantima za prijevremeno rođenu novorođenčad za poboljšanje funkcije pluća?

Ključne poruke

• Sindrom respiratornog distresa često je stanje u nedonoščadi, a dobrobiti terapije surfaktantima vođene testovima za sazrijevanje pluća ostaju nejasne.

• Nijedno istraživanje nije prijavilo neonatalne smrti (u prvih 28 dana života) ili neurorazvojne ishode. Nije sigurno utječe li terapija surfaktantima vođena testovima sazrijevanja pluća na smrt prije otpusta iz bolnice. Liječenje surfaktantom vođeno brzim testovima za nedostatak surfaktanta može dovesti do male ili nikakve razlike u kroničnoj plućnoj bolesti nedonoščadi, poznatoj kao bronhopulmonalna displazija, potrebi za liječenjem surfaktantom ili bilo kakvom pneumotoraksu, odnosno kolapsu pluća.

• Potrebna su istraživanja za usporedbu liječenja surfaktantima vođenog brzim testovima za nedostatak surfaktanta s profilaktičkom primjenom surfaktanta (primjena surfaktanta prije pojave simptoma) kod sve visokorizične dojenčadi.

Što su testovi zrelosti pluća?

Surfaktant je složena smjesa koja se sastoji od proteina i fosfolipida. Proteini pomažu u širenju i apsorpciji na površini pluća, dok lipidi smanjuju površinsku napetost i time sprječavaju kolaps pluća na kraju izdisaja (to jest kada zrak izlazi iz pluća). Prijevremeno rođena dojenčad (nedonoščad) izložena je riziku od sindroma respiratornog distresa koji se javlja kada im se pluća nisu pravilno razvila. To se događa zbog nedostatka surfaktanta, stoga je davanje surfaktanta postupak koji se obično izvodi u nedonoščadi. Do sada nije postojao konsenzus o pokazateljima i vremenu za nadomjesnu terapiju surfaktantima. S obzirom na invazivnost i cijenu terapije, cilj je omogućiti pravovremenu intervenciju i izbjeći prekomjerno liječenje. Brzi testovi zrelosti pluća (kao što je klik test, brojanje lamelarnih tijela i test stabilnih mikromjehurića) temelje se na mjerenju koncentracije plućnog surfaktanta u bilo kojoj tekućini. Ovi se testovi mogu provesti na amnionskoj tekućini, prvoj tekućini aspiriranoj iz želuca ili dušnika (dušnika) ubrzo nakon rođenja kako bi se procijenio stupanj nedostatka surfaktanta. Korištenje brzih testova moglo bi voditi identifikaciju dojenčadi kojoj je potrebna primjena surfaktanta.

Što smo željeli saznati?

Htjeli smo saznati je li uporaba testova za razvoj pluća u nedonoščadi bolja od primjene surfaktanta prije pojave sindroma respiratornog distresa (profilaktička primjena surfaktanta) kod sve visokorizične dojenčadi ili terapije surfaktantom koja se daje dojenčadi sa sindromom respiratornog distresa dijagnosticiranim kliničkim i radiološkim kriterijima.

Također smo željeli saznati je li korištenje terapije surfaktantima vođene testovima zrelosti pluća kod nedonoščadi povezano sa smanjenjem negativnih ishoda, kao što je smrt, kronična bolest pluća nedonoščadi ili kolaps pluća. Kronična plućna bolest nedonoščadi veliki je problem za nedonoščad povezan s višom stopom smrtnosti i lošijim ishodima među preživjelima. Perzistentna upala pluća zbog dugotrajne uporabe respiratora za osiguravanje ventilacije najvjerojatniji je uzrok tome. Davanje surfaktanta može pomoći u odvikavanju od mehaničke ventilacije i stoga spriječiti da novorođenčad razvije kroničnu plućnu bolest.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo istraživanja koja su proučavala terapiju surfaktantima vođenu različitim vrstama brzih testova zrelosti pluća u usporedbi s profilaktičkom primjenom surfaktanata u sve visokorizične dojenčadi ili terapijom surfaktantima koja se daje dojenčadi sa sindromom respiratornog distresa dijagnosticiranim na temelju kliničkih i radioloških kriterija.

Usporedili smo i saželi rezultate tih istraživanja i procijenili koliko su dokazi pouzdani na temelju čimbenika kao što su korištene metode istraživanja i veličina uzorka.

Što smo pronašli?

Pronašli smo tri istraživanja koja su uključivala 562 nedonoščadi koja su ili primila terapiju surfaktantima vođenu brzim testovima ili kliničkim kriterijima i rendgenskim ili ultrazvučnim slikama.

Glavni rezultati pregleda pokazali su da je vrlo neizvjesno ima li terapija surfaktantima vođena brzim testovima za nedostatak surfaktanta učinka na smrt prije otpusta iz bolnice u usporedbi s terapijom surfaktantima koja se daje novorođenčadi sa sindromom respiratornog distresa dijagnosticiranim na temelju kliničkih i radioloških kriterija.

Liječenje surfaktantom vođeno brzim testovima za nedostatak surfaktanta može dovesti do male ili nikakve razlike u kroničnoj plućnoj bolesti nedonoščadi, potrebi za liječenjem surfaktantom i kolapsom pluća.

U tijeku su dva velika istraživanja koja procjenjuju terapiju surfaktantima vođenu ultrazvukom (jedno istraživanje) i procjenu funkcije pluća, zajedno s kliničkom procjenom terapije surfaktantima (jedno istraživanje).

Koja su ograničenja ovog sustavnog pregleda?

Nismo sigurni u dokaze zbog malog broja istraživanja. Malo je istraživanja sadržavalo sve podatke koji su nas zanimali.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do listopada 2022. godine.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Prevela: Jelena Sulić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochraneovih sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochraneovih sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr 

Tools
Information