Dosadašnje spoznaje

COVID-19 je zarazna bolest uzrokovana virusom SARS-CoV-2, koja se lako prenosi sa čovjeka na čovjeka na sličan način kao prehlada ili gripa. Većina ljudi sa bolesti COVID-19 razvije blagu do umjerenu respiratornu bolest, a neki mogu biti bez simptoma (asimptomatska infekcija). Drugi razviju teške simptome te iziskuju liječenje od strane specijalista i intenzivnu njegu.

Imunosni sustav ljudi oboljelih od bolesti COVID-19 reagira na infekciju stvaranjem proteina u krvi (protutijela) koji napadaju virus. Testovi koji otkrivaju protutijela mogu nam pokazati je li netko trenutno zaražen s virusom SARS-COV-2 ili je riječ o preboljeloj infekciji.

Zašto su precizni testovi važni?

Točno testiranje omogućuje identifikaciju osoba kojima bi moglo trebati liječenje ili koji bi se trebali samoizolirati u svrhu sprječavanja širenja infekcije. Nemogućnost testa da otkrije COVID-19 u zaraženih osoba (lažno negativan nalaz) može odgoditi liječenje i predstavlja rizik za daljnje širenje infekcije. Pozitivan test na COVID-19 kod osoba kod kojih on nije prisutan (lažno pozitivan rezultat) može dovesti do daljnjih nepotrebnih pretraga, liječenja i izolacije osobe i njenih bliskih kontakata. Ispravna identifikacija ljudi koji su preboljeli COVID-19 važna je u mjerenju rasprostranjenosti bolesti, procjeni uspješnosti javno-zdravstvenih intervencija (poput izolacije) i potencijalno u pronalaženju imunih osoba (ukoliko protutijela u budućnosti budu pokazatelj imunosti).

Kako bi se otkrili lažno negativni i lažno pozitivni rezultati, uspoređuju se rezultati seroloških testova osoba za koje se zna da imaju COVID-19 sa rezultatima osoba za koje se zna da nemaju COVID-19. Ispitanici su podijeljeni prema tome imaju li COVID-19 ili ne, na temelju kriterija poznatih kao 'referentni standard'. Mnoga istraživanja koriste uzorke uzete iz nosa i grla kako bi se ljude sa bolesti COVID-19 ispravno prepoznalo. Uzorci se podvrgavaju testu koji se zove lančana reakcija polimeraze sa reverznom transkriptazom (engl. reverse transcriptase polymerase chain reaction, RT-PCR). Ovaj dijagnostički test ponekad može biti lažno negativan (negativan test kada je osoba zapravo bolesna), ali dodatni dijagnostički postupci mogu prepoznati infekciju u ljudi s negativnim rezultatom RT-PCR. Ti postupci uključuju procjenu kliničkih simptoma, poput kašlja ili visoke temperature, ili testove "slikovne dijagnostike" poput rendgenskog snimanja prsnog koša. Uzorci pacijenata koji nemaju bolest COVID-19 ponekad su prikupljeni prije pojave COVID-19 bolesti ili od pacijenata koji boluju od nekih drugih bolesti dišnog sustava.

Što je ovaj sustavni pregled proučavao?

Istraživanja su proučavala tri vrste protutijela, IgA, IgG i IgM. Većina testova mjeri IgG i IgM protutijela, dok neki testovi mjere jedno protutijelo ili kombinacije tri vrste protutijela.

Razina protutijela raste i opada različitom brzinom nakon infekcije. IgG raste posljednji, ali traje najduže. Razine protutijela obično su najviše nekoliko tjedana nakon infekcije.

Za neke testove na protutijela potrebna je posebna laboratorijska oprema. Drugi testovi su jednokratni, poput testova za trudnoću. Ovi se testovi mogu koristiti u laboratorijima ili gdje god se pacijent nalazi, u bolnici ili kod kuće.

Autori su željeli saznati jesu li testovi na protutijela:

- dovoljno točni da dijagnosticiraju infekciju kod ljudi sa ili bez simptoma bolesti COVID-19, i

- korisni u otkrivanju prethodno preboljele bolesti COVID-19.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Autori su tražili istraživanja koja su mjerila točnost seroloških testova u usporedbi s uobičajenim referentnim kriterijima za trenutnu ili preboljelu bolest COVID-19. Uključena su istraživanja koja su uspoređivala bilo koji serološki test s bilo kojim referentnim standardom. Ljudi su se mogli testirati u bolnici ili van nje. Istraživanja su uključivala ljude za koje se znalo da imaju, ili nemaju, ili se sumnjalo da imaju COVID-19.

Obilježja uključenih istraživanja

Autori su pronašli 54 relevantna istraživanja. Istraživanja su se provodila u Aziji (38), Europi (15), te SAD-u i Kini (1).

46 istraživanja je uključivalo samo hospitalizirane pacijente sa sumnjom na, ili potvrđenom COVID-19 bolešću. 29 istraživanja je usporedilo rezultate testa u pacijenata s COVID-19 sa rezultatom testova zdravih ljudi, ili onih koji boluju od drugih bolesti.

Nisu sva istraživanja izvijestila o detaljima poput dobi ili spola ispitanika. Često nije bilo jasno procjenjuju li istraživanja trenutnu ili prošlu infekciju, s obzirom da je svega nekoliko njih izvijestilo o fazi oporavka ispitanika. Nije bilo istraživanja koja su uključila samo pacijente bez simptoma (asimptomatske).

Ključni rezultati

Rezultati ovog sustavnog pregleda pretežno se temelje na 38 istraživanja koja su izvijestila o rezultatima seroloških testova ovisno o vremenu od kada su ljudi prvi put primijetili simptome.

Testovi na protutijela tjedan dana nakon prve pojave simptoma otkrili su samo 30% ljudi koji su imali bolest COVID-19. Točnost se povećala na 70% u drugom tjednu od pojave simptoma, i bila je najviša u trećem tjednu (više od 90%). Bilo je malo dokaza o točnosti seroloških testova nakon trećeg tjedna od pojave simptoma. Testovi su dali lažno pozitivne rezultate u manje od 2% uzoraka.

Rezultati IgG / IgM testova tri tjedna od početka simptoma nam govore da, ako je 1000 ljudi bilo testirano na protutijela, a 50 (5%) njih stvarno imalo bolest COVID-19 (što je očekivani rezultat probira na razini države):

- 58 ljudi bi imalo pozitivan rezultat na testu. Od njih 58, 12 ljudi (21%) nije zapravo imalo COVID-19 (lažno pozitivan rezultat).

- 942 ljudi bi imalo negativan rezultat na testu. Od njih 942, 4 ljudi (0,4%) je zapravo imalo COVID-19 (lažno negativan rezultat).

Ako bismo testirali 1000 zdravstvenih djelatnika (koji rade u visokorizičnom radnom okruženju), koji su imali simptome, a od kojih je 500 imalo bolest COVID-19 (50%):

- 464 ljudi bi imalo pozitivan rezultat na testu. Od njih 464, 7 ljudi (2%) nije imalo COVID-19 (lažno pozitivan rezultat).

- 537 ljudi bi imalo negativan rezultat na testu. Od njih 537, 43 (8%) je zapravo imalo COVID-19 (lažno negativan rezultat).

Autori nisu pronašli uvjerljive razlike u preciznosti između različitih vrsta seroloških testova.

Koliko su pouzdani rezultati istraživanja ovog sustavnog pregleda?

Povjerenje u dokaze je ograničeno zbog nekoliko razloga. Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled bila su mala i nisu koristila pouzdane metode niti su u cijelosti izvijestila o svojim rezultatima. Istraživanja često nisu uključivala pacijente s COVID-19 koji su možda imali lažno negativan PCR test, nego su uzimali podatke od ljudi bez bolesti COVID-19 iz pohrane uzoraka prije nego je došlo do pandemije COVID-19. To je moglo utjecati na točnost testa, ali nije jasno koliko.

Na koga se odnose rezultati ovog sustavnog pregleda?

Većina sudionika uključenih istraživanja bila je hospitalizirana zbog bolesti COVID-19, pa je vjerojatnije da su imali težu bolest od ljudi s blagim simptomima koji nisu bili hospitalizirani. To znači da ne znamo koliko su točni serološki testovi za ljude koji su imali blaži oblik bolesti ili nisu imali simptoma.

Više od polovice istraživanja procjenjivalo je serološke testove koje su znanstvenici razvili sami, i od kojih većinu nije moguće kupiti. Mnoga su istraživanja brzo objavljena kao „pre-print“ verzije članaka. Pre-print verzije članaka ne prolaze uobičajene stroge provjere kao istraživanja objavljena u znanstvenim časopisima, pa nije jasno koliko su pouzdani.

S obzirom da je većina istraživanja provedena u Aziji, nije jasno jesu li njihovi rezultati primjenjivi drugdje u svijetu.

Što ovi rezultati znače?

Ovaj sustavni pregled pokazuje da serološki testovi mogu imati korisnu ulogu u procjeni je li netko imao bolest COVID-19, ali vrijeme provođenja testa je važno. Serološka testiranja mogu pomoći u potvrđivanju infekcije u ljudi koji imaju simptome dulje od dva tjedna i koji nisu napravili RT-PCR test, ili imaju negativne rezultate na RT-PCR testu. Serološki testovi su bolji u otkrivanju bolesti COVID-19 u ljudi kojima su simptomi počeli prije dva ili više tjedana, ali nije jasno koliko su učinkoviti više od pet tjedana od početka simptoma. Nije jasno koliko su testovi učinkoviti u pacijenata s blažom kliničkom slikom ili asimptomatskih pacijenata, jer je većina istraživanja uključena u ovaj pregled provedena na hospitaliziranim pacijentima. S vremenom ćemo saznati jesu li osobe koje su preboljele bolest COVID-19 zaštićene od buduće infekcije.

Potrebna su daljnja istraživanja o uporabi seroloških testova u osoba koje su oporavljaju od bolesti COVID-19, i u onih koji su imali blagi ili asimptomatski oblik bolesti.

Datum pretraživanja dokaza

Ovaj pregled uključuje istraživanja objavljena do 27. travnja 2020. Kako stalno dolaze nova saznanja vezana uz bolest COVID-19, ovaj će sustavni pregled biti uskoro obnovljen.