Ključne poruke

Edukativni programi za pacijente vjerojatno nemaju dodatne koristi u usporedbi s uobičajenom terapijom lijekovima i skrbi za:

• poboljšanje upalne bolesti crijeva (engl. inflammatory bowel disease, IBD)

• izbjegavanje recidiva i pogoršanja bolesti; ili

• poboljšanje kvalitete života pacijenata s upalnom bolešću crijeva.

Što je upalna bolest crijeva?

Upalna bolest crijeva se uglavnom odnosi na dva stanja koja uzrokuju upalu crijeva. To su ulcerozni kolitis i Crohnova bolest. Ulcerozni kolitis zahvaća samo debelo crijevo. Crohnova bolest može obuhvatiti bilo koji dio crijeva, od početka do kraja.

Upalna bolest crijeva uzrokuje bol u trbuhu ili nelagodu, krvavi proljev, gubitak težine i umor.

Kako se liječi upalna bolest crijeva?

Nema lijeka za upalnu bolest crijeva. Liječenje obično uključuje terapiju lijekovima i operaciju, ali kod blažih slučajeva možda nije potrebno liječenje. Dodatna liječenja mogu uključivati dijete i druge promjene životnog stila.

Što smo željeli saznati?

Moguće je da obrazovni programi za osobe s upalnom crijevnom bolešću imaju korisne učinke. Edukacija se može izvoditi neposredno, s pacijentom i zdravstvenim djelatnikom na istoj ili različitim lokacijama, kao što su predavanja uživo, seminari i radionice, ili na daljinu bez žive komunikacije, uz korištenje interneta, pametnih telefona, knjiga i videozapisa.

Željeli smo saznati mogu li obrazovni programi za pacijente s upalnom bolesti crijeva biti korisni za poboljšanje bolesti, relapse ili za kvalitetu života. Također smo željeli saznati o njihovim učincima na pristup zdravstvenoj skrbi, propuštanje uzimanja lijekova ili cjelokupno znanje pacijenata o IBD-u. Osim toga, željeli smo saznati koliko su obrazovni programi sigurni, iako sigurnosni problemi nisu vjerojatni.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo randomizirana kontrolirana istraživanja (istraživanja u kojima su sudionici nasumično raspoređeni u jednu od dvije ili više skupina za liječenje) koja su uspoređivala edukaciju pacijenata s bilo kojim drugim liječenjem kod ljudi svih dobi s IBD-om.

Što smo pronašli?

Pronađeno je 14 istraživanja s 2708 ispitanika u dobi od 11 do 75 godina. Edukacijski programi odvijali su se putem interneta, pametnih telefona, knjiga ili videa ili predavanjima.

Trajanje intervencija se kretalo od pojedinačne 30-minutne sesije do 12 mjeseci. Dva istraživanja ispitivala su populacije u kojima su svi sudionici imali ulcerozni kolitis, dok su preostala istraživanja uključivala ljude i s ulceroznim kolitisom i s Crohnovom bolesti. Trinaest istraživanja je uspoređivalo obrazovanje pacijenata koje je pruženo uz standardno liječenje s isključivo standardnim liječenjem.

Naši zaključci:

• Programi edukacije pacijenata vjerojatno nemaju dodatnu korist od uobičajene terapije lijekovima i skrbi za:

- poboljšanje simptoma IBD-a;
- izbjegavanje recidiva i pogoršanja;
- poboljšanje kvalitete života osoba s IBD-om.

• Ne znamo utječe li obrazovanje i kako na pristup zdravstvenoj skrbi, propuštanju uzimanja lijekova ili na sveukupno znanje pacijenata o IBD-u jer to nije prijavljeno na način koji bi nam omogućio donošenje zaključaka.

• O sigurnosti obrazovnih programa nije se dobro izvještavalo, vjerojatno zato što je jako mala vjerojatnost da će obrazovni programi predstavljati bilo kakvu sigurnosnu opasnost.

Jedno od istraživanja je uspoređivalo obrazovanje putem interneta s obrazovanjem iz knjiga, a drugo je uspoređivalo obrazovne tekstualne poruke koje su poslane jednom svaki drugi tjedan sa porukama koji se šalju tjedno. Dokazi za te usporedbe su bili ograničeni i nismo mogli doći do smislenih zaključaka.

Koji su daljnji koraci?

Daljnja istraživanja edukacije pacijenata trebala bi se usredotočiti na pojedinosti unutar obrazovnih programa i ispitati različite ciljeve, poput načina na koji edukacija može pomoći kod smanjenja nedostatka lijekova i najbolje načine za pristup zdravstvenoj skrbi.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Jedno ograničenje dokaza bilo je da obrazovni programi nisu bili dobro opisani. Kod mnogih istraživanja nije bilo jasno što se njihovim obrazovnim programom želi postići te koji su resursi potrebni za taj program. Još jedno ograničenje je to što neke stavke koje su istraživanja mjerila, poput poboljšanja ili pogoršanja bolesti, možda nisu bili najbolji ciljevi za obrazovne programe. Ostalo, kao što su pristup zdravstvenoj skrbi, propuštanje uzimanja lijekova ili znanje pacijenata su možda bolji ishodi, ali su se mjerili na različite načine koji nam nisu dopuštali da kombiniramo rezultate. Jednako tako, nije detaljno opisana standardna skrb kojoj su dodani i uspoređeni programi edukacije pacijenata. To znači da bi se standardna skrb mogla razlikovati od jednog do drugog istraživanja, što bi moglo umanjiti točnost naših nalaza. Naposljetku, neke od istraživačkih metoda koje su istraživanja koristila nisu bile najkvalitetnije metode.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 27. studenog 2022. godine.