Što je inzulin?
Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača, a pomaže vašem tijelu pretvoriti hranu u energiju te kontrolira razinu šećera u krvi. Dijabetičari ne mogu proizvesti dovoljno inzulina ili ga učinkovito iskoristiti, pa ga neki moraju sami ubrizgavati.
Kako treba skladištiti inzulin?
Zdravstvena tijela i proizvođači lijekova preporučuju držati inzulin podalje od sunčeve svjetlosti, ne zamrzavati ga i čuvati ga u hladnjaku. Neotvorene bočice ili spremnici humanog inzulina te ulošci za inzulinske olovke trebaju se čuvati na temperaturama između 2°C i 8°C, što zahtijeva pouzdano hlađenje. Nakon otvaranja, bočice ili ulošci mogu se čuvati na „sobnoj temperaturi” i koristiti otprilike četiri do šest tjedana. Međutim, preporuke se razlikuju u vremenu uporabe i maksimalne temperature nakon otvaranja (načetog inzulina koji je u uporabi). Također, savjeti se razlikuju ovisno o vrsti inzulina, robnoj marki, koncentraciji inzulina i spremniku (bočica, uložak/olovka, inzulinska pumpa). Regulatorna tijela daju upute kako postupati s inzulinom pri transportu i temperaturi skladištenja („hladni lanac”) od proizvođača do isporuke dijabetičarima. Ako je dostupno pouzdano hlađenje, dijabetičari trebaju skladištiti inzulin prema službenim preporukama. Međutim, nema jedinstvenog stava o tome kako humani inzulin treba čuvati kod kuće ako se ne može jamčiti pouzdano hlađenje.
Koji su problemi sa skladištenjem inzulina?
Mnogi dijabetičari žive u okruženju s ograničenim pristupom zdravstvenim ustanovama i rashladnim uređajima. Problematična područja pogođena prirodnim katastrofama, razdobljima ekstremnih vrućina zbog klimatske krize ili ratnim uvjetima dodatno kompliciraju odgovarajuće skladištenje inzulina.
Cilj ovog sustavnog pregleda
Cilj je bio proučiti učinke skladištenja humanog inzulina iznad ili ispod temperature koju proizvođač preporučuje ili preporučeno vrijeme uporabe, ili oboje.
Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražene su medicinske baze podataka i kontaktirani autori istraživanja i proizvođači lijekova o istraživanjima u koja su bile uključene osobe oboljele od dijabetesa. Također su tražena laboratorijska istraživanja koja istražuju učinke skladištenja humanog inzulina iznad ili ispod raspona temperature skladištenja inzulina koju preporučuje proizvođač ili preporučeno vrijeme uporabe, ili oboje.
Što je pronađeno?
Pronađeno je jedno kliničko istraživanje. U devet laboratorijskih istraživanja ispitani su uvjeti skladištenja inzulinskih bočica, inzulinskih uložaka i napunjenih plastičnih inzulinskih šprica.
Ključni rezultati
U kliničkom istraživanju autori su proučavali inzulin pohranjen šest tjedana u neglaziranoj glinenoj posudi ili u hladnjaku. Vanjske temperature bile su između 34°C i 43°C, a temperature glinenih posuda između 25°C i 27°C. Autori istraživanja naveli su samo razine glukoze u krvi osam zdravih dobrovoljaca nakon ubrizgavanja inzulina pohranjenog u glinenoj posudi ili inzulina pohranjenog u hladnjaku. Inzulin iz glinene posude imao je sličnu aktivnost snižavanja glukoze kao inzulin iz hladnjaka.
Laboratorijska istraživanja na napunjenim špricama pohranjenima na 4°C do 23°C do 28 dana nisu pokazala klinički značajan gubitak inzulinske aktivnosti.
U devet laboratorijskih istraživanja ispitane su neotvorene bočice i ulošci. U istraživanjima bez klinički značajnog gubitka inzulinske aktivnosti, temperature su se kretale između 28,9°C i 37°C do četiri mjeseca. U dva je istraživanja zabilježen izraženiji gubitak inzulinske aktivnosti nakon jednog tjedna do 28 dana na 37°C. Četiri istraživanja ispitivala su otvorene bočice i uloške na temperaturi do 37°C do 12 tjedana i nisu pokazala klinički značajno smanjenje inzulinske aktivnosti.
Dva laboratorijska istraživanja analizirala su uvjete skladištenja za pomicanje temperatura između 25°C i 37°C do 12 tjedana, nalik dnevnim i noćnim fluktuacijama u tropskim zemljama. Nije bilo gubitka inzulinske aktivnosti za kratkodjelujući, srednjedugodjelujući i miješani inzulin (kombinacija kratkodjelujućeg i srednjedugodjelujućeg humanog inzulina).
U četiri laboratorijska istraživanja, dva na bočicama, jednom od njih na otvorenim bočicama i dva na napunjenim špricama, ispitivana je sterilnost te nije zabilježena kontaminacija bakterijama.
Četiri proizvođača dostavila su prethodno neobjavljene podatke o temperaturi i uvjetima skladištenja. Ako su neotvorene bočice ili ulošci humanog inzulina pohranjeni na temperaturi do 25°C najviše šest mjeseci ili na temperaturi do 37°C najviše dva mjeseca, izgubljene su samo male količine inzulinske aktivnosti. Dostavljeni podatci proizvođača Sanofi nisu mogli biti uključeni jer je tvrtka najavila trajni prekid proizvodnje humanih inzulina pod nazivom Insuman Rapid, Basal i Comb 25.
Ako nije moguće pouzdano hlađenje, sobna temperatura može se sniziti korištenjem jednostavnih uređaja za hlađenje, kao što su glinene posude za pohranu inzulina.
Nije bilo podataka o hladnim vremenskim uvjetima i inzulinskim pumpama.
Koja su ograničenja ovih dokaza?
Podaci o kvaliteti humanog inzulina u neotvorenim bočicama i ulošcima činili su se pouzdanima. Međutim, većina podataka dolazi iz laboratorijskih istraživanja, a nismo mogli procijeniti kvalitetu dokaza jer za to trenutačno ne postoje provjerene metode. Više istraživanja trebalo bi istražiti mogući rizik od kontaminacije bakterijama u otvorenim bočicama i ulošcima inzulina. Također, posebno su potrebna klinička istraživanja kako bi se dobili podaci o temperaturi i uvjetima skladištenja inzulina izvan službenih preporuka.
Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 12. srpnja 2023. godine.
Hrvatski Cochrane. Prevela: Katarina Barišić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochraneovih sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochraneovih sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr