Istraživačko pitanje: Ako bi se kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (engl. continuous positive airway pressure, CPAP) počeo primjenjivati odmah nakon rođenja, prije pojave respiratornog distresa, hoće li to smanjiti potrebu za mehaničkom ventilacijom i hoće li se smanjiti učestalost bronhoplućne displazije (BPD)?

Dosadašnje spoznaje: Izrazito prijevremeno rođena novorođenčad mogu imati poteškoća s disanjem zbog nezrelih pluća; to stanje naziva se sindrom respiratornog distresa (RDS). Uobičajeno liječenje je olakšati im disanje uz pomoć mehaničkog ventilatora. Novija istraživanja su pokazala da toj djeci pomaže unošenje površinski aktivne tvari u dušnik, dok se daje podrška mehaničkom ventilacijom. Međutim uporaba mehaničkog ventilatora ima svoje opasnosti, od kojih su najznačajniji BPD, oblik oštećenja pluća koji nastaje kada su nerazvijena pluća izložena mehaničkoj ventilaciji. Nosni kontinuirani pozitivni tlak dišnih putova (nosni CPAP) je oblik potpore disanju koji se primjenjuje bilo putem cijevi umetnute u nosnice ili maske postavljene na nos, pri čemu se usta ostavljaju slobodna. Ta je terapija osmišljena kako bi se olakšalo disanje djece koja mogu disati samostalno, te je utvrđeno da pomaže nedonoščadi kada se koristi za liječenje utvrđenih RDS.

Datum pretraživanja: U ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključeni su dokazi dostupni do siječnja 2016.

Značajke istraživanja: Uključena su randomizirana kontrolirana ispitivanja nedonoščadi rođene prije 32. tjedna trudnoće ili s manje od 1500 grama pri rođenju koji su liječeni s CPAP-om primijenjenim u prvih 15 minuta života u usporedbi s novorođenčadi koja su dobila ili (1) rutinsku terapiju kao terapiju kisikom ili (2) mehaničku ventilaciju.

Rezultati: Nađeno je ukupno sedam studija koje su uključile 3123 dojenčadi. Istraživanja su uglavnom bila umjerene kvalitete. Roditelji i skrbnici su znali u kojoj su pokusnoj skupini djeca, ali smo procijenili da to nije bilo važno za većinu izmjerenih rezultata. U četiri studije (765 novorođenčadi) u usporedbi CPAP s pruženom skrbi, CPAP je postigao da bude manje djece koja su zahtijevala dodatnu pomoć pri disanju, ali je bilo značajne nedosljednosti između studija. U tri studije (2354 dojenčadi) koje su uspoređivale CPAP s asistiranom ventilacijom sa ili bez surfaktanta, CPAP je rezultirao malim, ali klinički značajnim smanjenjem BPD-a i kombiniranog ishoda BPD-a i smrtnosti. Došlo je do smanjenja potrebe za mehaničkom ventilacijom i primjenom surfaktanta u skupini koja je liječenja CPAP-om.