Cilj sustavnog pregleda

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu autori su pokušali odrediti najučinkovitiji i najsigurniji operativni pristup odstranjenju maternice (histerektomiji) kod benignih ginekoloških bolesti.

Dosadašnje spoznaje

Histerektomija kod benignih ginekoloških bolesti, najčešće zbog abnormalnog krvarenja iz maternice, prolapsa ili mioma, jedan je od najčešćih ginekoloških zahvata (30% žena u dobi do 60 godina, 590 000 zahvata godišnje u SAD-u). Postoji nekoliko operativnih pristupa. Abdominalnom histerektomijom maternica se uklanja rezom u donjem dijelu trbuha. Vaginalnom histerektomijom uklanja se kroz vaginu, bez reza na trbuhu. Laparoskopska metoda podrazumijeva nekoliko sitnih rezova na trbuhu. Maternica se može ukloniti vaginalnim putem ili kroz jedan od tih sitnih otvora, nakon prethodne morcelacije (rezanje maternice na manje dijelove). Postoji nekoliko vrsta laparoskopske histerektomije, ovisno o obuhvaćenom području laparoskopske operacije u usporedbi s onom učinjenom vaginalnim putem. U zadnje vrijeme, laparoskopske su se operacije počele provoditi pomoću robotskih sustava. U robotskoj kirurgiji operaciju izvodi robot, dok kirurg upravlja istim preko konzole u kutu operacijske sale. U novije vrijeme primjenjuje se i V-NOTES metoda (engl. vaginal natural orifice hysterectomy; laparoskopski instrumenti uvode se vaginalno, koristeći ju kao prirodni otvor). Vrlo je bitno poznavati prednosti i mane svakog postupka kako bi se mogla donijeti informirana odluka o tome koju metodu koristiti kod koje pacijentice.

Značajke istraživanja

Analizirana su 63 randomizirana kontrolirana ispitivanja. Radi se o ispitivanjima u kojima su sudionici nasumično raspoređeni u jednu ili više skupina koje se podvrgavaju različitim intervencijama koje su predmet istraživanja. Takav tip znanstvenog istraživanja najbolji je za procjenu učinkovitosti medicinske intervencije, odnosno koliko ona zaista pomaže pacijentima. Sustavni pregled vrsta je istraživanja koja sažima rezultate randomiziranih kontroliranih ispitivanja.

U istraživanjima je sudjelovalo ukupno 6 811 žena. Istraživanja su uspoređivala vaginalnu i abdominalnu histerektomiju (12 ispitivanja, 1 046 žena), laparoskopsku i abdominalnu histerektomiju (28 ispitivanja, 3 431 žena), laparoskopsku i vaginalnu histerektomiju (22 ispitivanja, 2 135 žena), laparoskopsku i robotom asistiranu histerektomiju (tri ispitivanja, 296 žena) te laparoskopsku naspram transvaginalne transluminalne endoskopske kirurgije prirodnog otvora (dva ispitivanja, 96 žena). Također su uključena i istraživanja u kojima su uspoređivane različite vrste laparoskopskih histerektomija, uključujući single-port naspram multi-port (sedam ispitivanja, 613 žena) i totalnu laparoskopsku histerektomiju naspram laparoskopski potpomognute vaginalne histerektomije (tri ispitivanja, 233 žene). Ishodi koji su se analizirali bili su povratak svakodnevnim aktivnostima, zadovoljstvo, kvaliteta života te kirurške komplikacije.

Ključni rezultati

Vaginalna histerektomija omogućila je brži povratak svakodnevnim aktivnostima od abdominalne histerektomije. Ako se pretpostavi da je povratak normalnim aktivnostima nakon abdominalne histerektomije 42 dana, tada bi nakon vaginalne histerektomije to bilo između 24 i 38 dana. Nije sigurno postoje li razlike između pojedinih skupina za ostale glavne ishode. Međutim, ne-brojčani podaci mogu sugerirati poboljšanu kvalitetu života nakon vaginalne histerektomije u usporedbi s abdominalnom histerektomijom.

Laparoskopska histerektomija također je omogućila brži povratak svakodnevnim aktivnostima od abdominalne histerektomije. Na temelju tih rezultata, ako se pretpostavi da je povratak normalnim aktivnostima nakon abdominalne histerektomije 37 dana, za laparoskopsku histerektomiju to bi bilo između 22 i 25 dana. Međutim, laparoskopske histerektomije vjerojatno su povezane s većim rizikom od oštećenja mokraćovoda (cijevi koja prenosi urin od bubrega do mjehura). Ako se pretpostavi da je stopa ozljede mokraćovoda tijekom abdominalne histerektomije 0%, tada bi tijekom laparoskopske histerektomije ona bila između 0% i 2%. Nije ustanovljeno postoji li razlika između laparoskopske i vaginalne histerektomije, između laparoskopske i robotom potpomognute histerektomije niti između laparoskopske i operacije prirodnog otvora. U mnogim istraživanjima nisu prikazani podaci o zadovoljstvu pacijenata ili kvaliteti života.

Zaključak je kako bi se vaginalna histerektomija trebala izvoditi kad god je to moguće. Tamo gdje vaginalna histerektomija nije moguća, laparoskopski pristup ima prednost u odnosu na abdominalnu histerektomiju, ali i veći rizik od ozljede mokraćovoda. Ove prednosti i nedostaci svakako trebaju biti predočeni pacijentu u procesu donošenja odluke.

U ovom istraživanju uključeni su dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Pouzdanost dokaza

Za većinu usporedbi pouzdanost dokaza je niska do umjerena. Glavna ograničenja bila su loše opisivanje metoda ispitivanja te dokazi koji su se temeljili na malom broju slučajeva/događaja.