Istraživačko pitanje
Skraćuju li dodatni nekirurški zahvati koji navodno ubrzavaju ortodontsko pomicanje zuba ukupnu duljinu ortodontskog liječenja?

Dosadašnje spoznaje
Diljem svijeta ortodontski oblik liječenja se koristi za ispravljanje položaja zubi kod adolescenata i odraslih kada imaju problema sa zubima i zagrizom. Ortodontski aparati mogu se razlikovati po tipu, a uključuju fiksne aparate (sastavljene od bravica zalijepljenih za zube i zatim povezanih žicama) i mobilne aparate, npr. prozirne alignere, koji su set prozirnih plastičnih udlaga koji tijesno prianjaju za zube. Ovisno o problemu zuba i zagriza, vrijeme ortodontskog liječenja može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Međutim, većina potpunih ortodontskih liječenja obično traje oko 20 mjeseci. Poznato je da ortodontsko liječenje poboljšava izgled osmijeha, što zauzvrat ima pozitivan učinak na pacijente; međutim, ortodontsko liječenje može nositi neke neželjene rizike, kao što su karijes i skraćivanje korijena zuba. Ubrzavanje brzine pomicanja zuba može pomoći smanjiti duljinu vremena potrebnog za tijek liječenja i može smanjiti neželjene učinke ortodontskog liječenja koji se ponekad mogu pojaviti. Za ubrzavanje ortodontskog pomicanja zuba predloženo je nekoliko metoda, uključujući kirurške i nekirurške tretmane. Dokazi koji se odnose na nekirurško liječenje za ubrzavanje ortodontskog pomicanja zuba procjenjuju se u ovom pregledu.

Autori Cochraneove uredničke skupine za oralno zdravlje (engl. Cochrane Oral Health Group) priredili su ovaj sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2022. godine.

Značajke istraživanja

Uključena su 23 istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 1,027 sudionika, muškaraca i žena, djece i odraslih. Istraživani su aparati sa svjetlosnom vibracijom, laserska terapija niske razine i terapija svjetlosnim diodama (LED) kao dodatci ortodontskom liječenju u privatnoj praksi i u sveučilišnim bolnicama. Ispitivanja su procjenjivala različite aspekte ortodontskog pomicanja zuba i nuspojave. U istrađivanjima su sudionici bili liječeni ili fiksnim ortodontskim aparatima ili ortodontskim mobilnim alignerima. Sudionici u svim istraživanjima imali su dentalnu zbijenost u jednom ili oba luka. Neka su istraživanja uključivala sudionike kojima je bilo potrebno vađenje zuba radi olakšavanja zbijenosti i korekcije zagriza uz zatvaranje prostora, dok su druga uključivala sudionike koji nisu trebali vađenje zuba. Postotak sudionika izgubljenih tijekom praćenja u istraživanjima uključenim u ovaj pregled kretao se od 0% do 27% od originalnog uzorka.

Istraživanja su pratila sedam ishoda: trajanje ortodontskog liječenja; broj pregleda potrebnih za prilagodbu ortodontskog aparata, brzinu ortodontskog pomicanja zuba u različitim fazama, pacijentovu percepciju boli i nelagode, pacijentovu prijavu potrebe za lijekovima protiv bolova i neželjene nuspojave. Postojale su značajne razlike između nekih istraživanja; međutim, bilo je moguće kombinirati rezultate nekih istraživanja za svjetlosne vibracijske sile i lasersku terapiju niske razine. 

Ključni rezultati

Postoje dokazi niske sigurnosti koji upućuju na to da primjena laganih vibracijskih sila tijekom ortodontskog liječenja (fiksni ili mobilni aparati) nema značajnu prednost ni za jedan od procijenjenih ishoda. 

Postoje dokazi vrlo niskom sigurnosti koji upućuju na to da primjena laserske i LED terapije niske razine može skratiti trajanje rane faze ortodontskog liječenja fiksnim aparatićem (poravnanje), ali je teško procijeniti utjecaj ovog ishoda na potpuno trajanje ortodontskog liječenja.

Zaključak

Iz ograničenih dostupnih dokaza, nismo pronašli korist od upotrebe svjetlosnih vibracijskih sila ili fotobiomodulacije za smanjenje trajanja ortodontskog liječenja. Međutim, mogla bi postojati potencijalna korist od fotobiomodulacije za smanjenje duljine samo rane faze ortodontskog liječenja i povećanje brzine ortodontskog pomicanja zuba; važno je shvatiti da rezultati iz diskretnih faza ne moraju nužno imati sličan učinak na cjelokupno trajanje ortodontskog liječenja. Potrebna su daljnja dobro osmišljene istraživanja s dužim praćenjem pacijenata.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost ovih dokaza bila je niska do vrlo niska.