Cilj sustavnog pregleda

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu analizirani su dokazi iz kliničkih ispitivanja koja su uspoređivala ishode različitih kirurških pristupa liječenju apikalnog vaginanog prolapsa.

Dosadašnje spoznaje

Apikalni vaginalni prolaps je spuštanje maternice ili svoda vagine nakon histerektomije. Postoji nekoliko kirurških pristupa i nema jasnih kliničkih smjernica koji pristup treba koristiti.

Značajke istraživanja

U 59 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT) bilo je uključeno 6705 pacijentica podvrgnutih operaciji apikalnog vaginalnog prolapsa. Najčešće su se radile usporedbe vaginalnog kirurškog zahvata i sakralne kolpopeksije (abdominalni postupak kojim se gornji dio vagine pričvršćuje za trtični dio transplantatom, sedam istraživanja), vaginalnog kirurškog zahvata sa i bez postavljanja mrežice (sedam istraživanja), vaginalne histerektomije naspram abdominalnih suspenzija (šest istraživanja), te različitih pristupa sakralnoj kolpopeksiji (šest istraživanja). U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2022. godine.

Ključni rezultati

Kod pacijentica s rekurentnim prolapsom nakon histerektomije, u usporedbi s vaginalnim zahvatom sakralna kolpopeksija (abdominalni zahvat) imala je nižu stopu svijesti o prolapsu, potrebe za ponavljanjem zahvata, prolapsa na pregledu i stresne urinarne inkontinencije. Ako je nakon sakralne kolpopleksije 8% pacijentica bilo svjesno prolapsa, ta je stopa nakon vaginalnog zahvata bila oko 18% (16% do 32%). Ako je nakon sakralne kolpopleksije 6% pacijentica trebalo ponovljeni kirurški zahvat, nakon vaginalnog zahvata ta je stopa iznosila 14% (8% do 18%). Ako je nakon sakralne kolpopleksije 17% pacijentica imalo stresnu urinarnu inkontinenciju, nakon vaginalnog apikalnog zahvata ta je stopa iznosila 31% (19% do 49%).

Sakralna kolpopeksija može se primijeniti kod pacijentica s prolapsom maternice na sljedeće načine: uz očuvanje maternice (sakralna histeropeksija), uz subtotalnu histerektomiju (odstranjuje se tijelo maternice, a zadržava grlić) ili nakon totalne histerektomije. Međutim, ograničeni podaci ne daju pouzdane dokaze o bilo kakvoj koristi u usporedbi s alternativnim vaginalnim intervencijama.

Ograničeni dokazi ne podržavaju upotrebu transvaginalne mrežice u usporedbi s primjenom vlastitog tkiva bez mrežice (vaginalni popravci upotrebom šavova). Dokazi su neprecizni, ali ukazuju na to da ako je 18% pacijentica bilo svjesno prolapsa nakon kirurškog zahvata bez mrežice, u slučaju zahvata s postavljanjem mrežice ta stopa je iznosila od 6% do 59% . U slučaju kirurškog zahvata bez mrežice kod 10% pacijentica bilo je potrebno ponoviti zahvat, dok je kod zahvata s postavljanjem mrežice ta stopa iznosila 3%-11%. Nisu pronađeni dokazi da zahvat s postavljanjem mrežice smanjuje stopu ponavljanja prolapsa. U 17,5% slučajeva mrežica je erodirala u vaginu.

Dokazi nisu bili uvjerljivi ni u usporedbama operacije očuvanja maternice naspram vaginalne histerektomije te različitih pristupa izvođenju sakralne kolpopeksije.

Pozdanost dokaza

Kvaliteta dokaza varirala je od vrlo niske do srednje. Ograničenja uključuju nepreciznost, nepotpun prikaz istraživačkih metoda i nedosljednost.