Prijelom gležnja jedan je od najčešćih prijeloma kostiju nogu, osobito u starijih žena i mlađih muškaraca. Uobičajeni terapijski pristup je kirurški ili nekirurški, praćen razdobljem imobilizacije radi sprječavanja pogrešnog srašćivanja kosti. Zbog prijeloma i kasnijeg imobilizacijskog razdoblja, pacijenti često imaju problema s boli, ukočenošću, slabošću, otokom gležnja i smanjenom mogućnosti sudjelovanja u različitim aktivnostima. Ovaj se Cochrane sustavni pregledni članak bavi dokazima o učinkovitosti različitih rehabilitacijskih intervencija za prijelome gležnja.

Rehabilitacija prijeloma gležnja može započeti odmah nakon liječenja iste, bilo kirurškim ili nekirurškim putem, uporabom različitih načina imobilizacije koji omogućavaju rano težinsko opterećenje noge ili vježbanje. Druga mogućnost je rehabilitacija koja uključuje uporabu fizičkih ili manualnih terapija, a koja može započeti nakon razdoblja imobilizacije.

Trideset osam istraživanja s ukupno 1896 sudionika uključeno je u ovaj pregled. Velik broj istraživanja potencijalno je pristran.

Tri istraživanja su proučavala rehabilitacijske intervencije koje su započele za vrijeme razdoblja imobilizacije nakon nekirurškog liječenja. Postoje vrlo slabi dokazi kratkoročne koristi jedne vrste ortopedske imobilizacije u usporedbi s gipsanom imobilizacijom ili longetom. Nije bilo dokaza o učinku hipnoze.

Trideset istraživanje je proučavalo rehabilitacijske intervencije koje su započele za vrijeme razdoblja imobilizacije nakon kirurškog liječenja. Od navedenih, deset je uspoređivalo uporabu uklonjive ortopedske longete u usporedbi s gipsanom. Postoje određeni dokazi da uporaba uklonjivih longeta omogućava nježno vježbanje gležnja što u konačnici može ubrzati povratak normalnim aktivnostima, smanjiti bol i poboljšati opseg pokreta u zglobu. Ipak, učestalost neželjenih učinaka (primjerice, poteškoća s kirurškom ranom) može biti veća. Rani početak hodanja može blago povećati opseg pokreta u gležnju. Jedna mala i pristrana studija je pokazala da neurostimulacija (električnom strujom) može imati pozitivan kratkoročni učinak. Malo je jasnih dokaza koja je vrsta ortopedske imobilizacije najbolja.

Pet je istraživanja proučavalo rehabilitacijske intervencije koje su započele nakon razdoblja imobilizacije. Nema dokaza poboljšanja funkcije ako se rastezanje ili manualna terapija dodaju programu vježbanja, ili ako se vježbanje usporedi s uobičajenom njegom. Jedna je mala i moguće pristrana studija pokazala smanjenje otoka gležnja nakon primjene netoplinske u usporedbi s toplinskom, pulsnom kratkovalnom dijatermijom.